Lima
PERU – Putopis 22/22
Dvadeset i drugi dan. Imamo doručak. Imamo slobodno jutro. Gledam Limu promijenjenim pogledom. Vidim pukotine na pločnicima. Između grmova žutih kadifa spavaju mačke. U daljini magličasti spoj neba i oceana. Jahači strpljivo čekaju svoj val. Kupujem čarango. Osjećam se jačom. I slobodnijom.
Izlazimo iz centra magličaste Lime koja u središtu izgleda kao i svi drugi veliki gradovi. Auti, semafori, neboderi. Na raskrižju je samo jedan semafor tako da treba paziti kome je crveno da bi se prešlo ulicu. Mladić sa šiltericom vozi tricikl s hrpom mandarina i vagom. Tri žene sjede na plastičnim stolicama. Imaju zelene prsluke na kojima piše euro i dolar, ulična mjenjačnica. Ovdje možeš dobiti ručak za sto sola, u Satipu za deset.
Sjedim na aerodromu i čuvam kofere onih koji obilaze djutiće. Odlučujem vježbati osjećaj za nužno. Listam knjižicu Hektor u potrazi za srećom. Pravilo prvo. Uspoređivanje je dobar način da se naruši sreća. Pravilo drugo. Sreća često dolazi iznenada. Pravilo treće. Katkad je sreća ne znati. Ima ih još.
Letimo po noći. Martina i Vlasta blaženo spavaju. Čitam. Isaac Asimov, pisac znanstvene fantastike, odbijao je vidjeti robote da ne bi opteretili njegovu imaginaciju dosadnim realizmom. Meni se dogodilo suprotno. Ova stvarnost me naučila da mogu uživati u osjećaju nespretnosti dok otključavam vrata koja čuvaju nepoznate prostore.