Barranco i Pachacamac

PERU – Putopis 3/22

Treći dan nastavljamo uživati u živopisnim odorama. U Barrancu zatičemo cijelu jednu ulicu maskiranih sudionika jednog od petsto festivala. Maske su maštovite i očit su rezultat zajedničkoga truda. Svaka skupina predstavlja nešto drugo. A ne vidiš im ni početak ni kraj. Maleni, veliki, neki na štulama, neki na konjima, neki s glazbalima, neki s bakljama, strpljivo se smješkaju. Gozba boja i oblika teče ulicom kao da ni ne postoji stvarnost. Ionako uglavnom gledamo kroz objektiv. Hvatamo nestvarne fragmente ulične predstave dok nas vodič požuruje prema Pachacamacu. Vozimo se Panamerican Highwayjem kojega su Amerikanci izgradili 1925. Kilometri nepreglednog siromaštva prate autocestu.

Pachacamac je proročište. Nešto kao Delfi u Grčkoj. Samo veće. Četiri kvadratna kilometra. Od 200. g. prije Krista hodočasnici su tu posjećivali piramide. Dosad ih je istraženo sedamnaest. U nekima su nađene mumije. Inke su 1471. samo dodali Hram Sunca i izgradili palaču za administraciju. Asimilirali su prethodne civilizacije. Možda je asimiliranje prenježan izraz za ono što su im Inke činili. Sve ono što čine ljudi koji sebe proglase bogovima. I stoljećima nakon smrti, imena tih vladara zvuče moćno: Viracocha Inca – Vladar Stvoritelj Bog, Huascar Inca – Vladar sa Zlatnim Lancem, Pachacutec Inca Yupanqui – Koji Iznova Stvara Svijet. Zastrašivanjem, potkupljivanjem, šarmiranjem, ženidbama stvorili su najveće pretkolumbovsko carstvo u Novom svijetu koje se pružalo četiri tisuće kilometara duž planinske kralježnice Južne Amerike sve do ruba Patagonije. Sedamsto osamdeset tisuća kvadratnih kilometara. Kad bi stanovnici pokorenih pokrajina pružili otpor, vladari Inka izmiješali bi pučanstvo, deportirali nemirne u krajeve napučene Inkama, a zamijenili ih lojalnima. Brzo su izgradili cestovnu mrežu. Ljame i alpake su im služile kao džipovi, hrana i odora za vojsku. Nakon pobjede bi svirali u frule izrađene od kostiju neprijatelja i lupali po ratnim bubnjevima od oderane kože mrtvih protivnika. Gdje god su se pojavili sijali su užas i strah. Iako su Inke mali iznimnu sposobnost da pobjeđuju na bojnom polju, zbog načina na koji su asimilirali prethodne kulture, Španjolcima je bilo lako osvojiti Peru. Već su bili oslabljeni svojim građanskim ratom. Potukla se braća Huascar i Atahualpa jer Huayna Capac nije odredio jednog legitimnog nasljednika. Rat između braće upravo je završio kad je Francisco Pizarro započeo osvajanja i zarobio Atahualpu. Za njegovo oslobađanje narod iz cijeloga carstva napunio je prostoriju od osamdeset osam kubičnih metara zlatnim predmetima. Nakon što ih je rastopio i podijelio među svojim ljudima, Pizarro ga je pogubio. Postavio je Huaynovog trećeg sina, Manca Incu Yupanquija za marionetskog vladara. Mladi kralj inauguriran je na glavnom trgu glavnog grada u pratnji bogato ukrašenih mumija svojih predaka. Vladari ostalih kraljevstava morali su se zadovoljiti rezbarijama ili slikama svojih predaka, dok su trgom odjekivale pjesme u slavu svih Inka vladara zajedno. Inke su neko vrijeme uspijevali tajno štovati skrivena tijela svojih vladara. Španjolci su već 1559. odlučili iskorijeniti taj ritual. Danas nitko ne može reći gdje se nalaze inkanski vladari, iako su arheolozi uložili velik trud da isprave povijesnu nepravdu i vrate Peruancima važan dio njihova kulturnog nasljeđa.

U mjesecima koji su slijedili nakon inauguracije, osvajači su zaplijenili vladarske palače, žene iz vladarskih obitelji uzeli za ljubavnice i supruge. Manco se razbjesnio i bezuspješno pobunio. Kad mu je vojska doživjela poraz, pobjegao je u prašumu i osam godina vodio krvavi gerilski rat protiv vojnika i naseljenika. Španjolci to uporište nisu uspjeli osvojiti sve do 1752. godine. Manca su ubili poraženi pristaše pobunjenika protiv Pizarra, kojima je dao utočište. Unatoč svemu, mnogi su Španjolce doživljavali kao osloboditelje. Inke su na vrhuncu moći vladali nad dvanaest milijuna ljudi koji su govorili dvadeset jezika. Dva milijuna preživjelo je španjolski dolazak. Većinu su pokosile europske bolesti. Ni životinje nisu uspijevale preživjeti zarazne bolesti. Nije pronađen nijedan njihov pisani tekst. Računali su u decimalnom sustavu pomoću kvrga na nitima koje se spajaju. Sustav su zvali quipa. Danas ga zovu Inka kalkulator. Vodili su evidenciju o stanju skladišta u kojima su čuvali hranu koja bi dostajala za tri ili čak sedam godina. Uzgajali su oko sedamdeset autohtonih usjeva. U vrijeme vladavina Inka, andska je civilizacija cvjetala kao nikad prije. Očito su dobro znali odrediti razliku između značenja pojedinačnog čina i njegove dugoročne vrijednosti. Kojom su samo brzinom nepovezane staze pretvorili u povezane cestovne mreže, izgradili terasaste laboratorije za uzgoj novih usjeva, preusmjeravali rijeke, izrađivali kanale za navodnjavanje, ravnali brda, isušivali močvare, vukli goleme kamene blokove po strmim planinskim cestama dugima tisuće kilometara. Kamenje su vukli pobunjeni podanici. Zna se da su vladari Inka nasljeđivali samo titule. Svaki vladar gradio bi palaču za sebe i svoje potomke. I nakon smrti ostajali su na svojim imanjima. Članovi obitelji posjećivali su mumificiranog vladara tražeći savjete od proročice koja je sjedila uz njega. On je i dalje bio vlasnik svog posjeda koji je prema tradiciji trebao zauvijek hraniti njegovu mumiju, njegove sluge, žene i potomke. Živi vladar bio je posrednik između prošlosti i sadašnjosti. Kao domaćin ugošćavao bi vladarske mumije koje bi jednom godišnje, prije sjetve, dovozili iz cijelog carstva u glavni grad, odjevene u najbolju odjeću i nakit.

Pachacamac se istražuje u slojevima. Svaki sloj predstavlja stoljeće. Okružen je siromašnim zemljanim kućicama i zelenom dolinom bogatom povrćem i voćem. Između ostalog, tu se uzgaja četiristo vrsta krumpira. Voda dolazi s planina. Apsurdan je taj nerazmjer između bogatstva zemlje i siromaštva kuća. Turistima prodaju male glinene ptice, onakve kakve su se nekada viđale i na našim sajmovima. Pište kad u njih pušeš. I oslikane tikvice u kojima možeš držati sitniše na uzici oko vrata. Uglavnom samo jedan dan. Jer na idućem mjestu nudi se novi suvenir zanimljiv i autentičan, ručno izrađen i jednako privlačan zbog načina na koji ga prodaju. S punim srcem. Kao da poklanjaju.