Zagrebački aerodrom. Čekamo. Od osamnaest sati skoro do ponoći. Strpljenje je važna karakteristika putnika. Kad je Pitagora birao učenike za svoju školu, ostavljao ih je čekati u predvorju i cijelo ih vrijeme promatrao kroz špijunku. Način na koji su podnosili čekanje bio je prijemni ispit. Naša grupa se dobro nosi sa čekanjem, makar se već zna da u Istanbulu nećemo uloviti avion za Tabriz. …

Seldžuci su bili opčinjeni iranskom kulturom, ljepotom glazbe, poetske riječi, minijatura, te su u vrlo kratkom vremenu postali veći Iranci od samih Iranaca. Seldžučko razdoblje u Iranu (1037. – 1194.) smatra se klasičnim razdobljem islamske umjetnosti. Razdoblje od sto pedeset godina kulturnog i umjetničkog napretka zaustavile su mongolske horde Džingis-kana, koji je u XIII. stoljeću …

Ovdje ima puno medicinskih turista. Mnogi iz Azerbajdžana dolaze operirati nos. Grad je star tisuću petsto godina. Zlatno doba imao je za vrijeme Safavida. Bili su fanatični i jako im je bilo važno da se razlikuju od Arapa, pa su žene tada zamijenile šareni čador za crni. Suniti kažu da je crna boja za pogrebe i njihove žene ne nose crne čadore. Šijiti kažu da je crna boja, boja ljubavi. …

Vozimo se prema Kaspijskom jezeru, najvećem jezeru na svijetu. Vodič kaže da je hladno. Na svakih sto kilometara su kontrole brzine i sigurnosti vožnje. Točno se zna za koliko se vremena smije doći od točke a do točke b, zavezana sigurnosnim pojasom, s maramom na glavi. Sve se to kontrolira. Naš šofer ima bijelu košulju i epolete s oznakom čina, na čičak. …

Serpentine vijugaju između ogromnih strmina prema tvrđavi na 2160 metara. Prebrzo. Kazna je 30 eura. Prosječna je plaća 400 eura. Čuvari revolucije imaju pravo pretražiti prtljagu. Provjeravaju odijevanje, alkohol, drogu, ali sve rjeđe, kaže vodič. Opraštaju nam kaznu, kad vide da smo stranci. …

Teheran. Dolazi nam novi vodič. Atefe, plavokosa Iranka. Naglašava svoja pravila. Prvo pravilo osmijeh. Drugo pravilo osmijeh. Ako se ne smijete, to će meni biti problem, kaže. Želim vam pokazati gostoljubivost Iranaca. Teheran je trideset i sedmi glavni grad Irana. Ima deset milijuna stanovnika noću i dvanaest milijuna danju, široke ulice i bezbroj sivih građevina. Suviše je nov. …

U četiri ujutro stojimo pred hotelom spremni za let u Ahvaz. Po noći je padala kiša. Lakše se diše. Enghelab je hotel sa četiri zvjezdice. Nekad je to i bio. Sad više nije. I mi se mijenjamo. Karakteristike ostaju, samo više nisu blistave. U aerodromskom autobusu susrećemo grupu nogometaša u ljubičastim majicama. Igraju za klub u Ahvazu. Dvojica govore hrvatski. …

Deveti dan na putu. Nedjelja je. Napuštamo Ahvaz. Ružno predgrađe. Trgovci su zaposjeli cijeli jedan trak ceste kokoškama u žičanim kavezima, kamionima s kravama i kozama. Jedan kupuje vreću kokošjih čaporaka. Električne žice režu nebo. Sredinom autoceste prate nas jumbo plakati s portretima mladih muškaraca s bradama. Mučenici u ratu s Irakom, koji ih je napao bez objave, …

Sa zida ulaznog hola hotela Elysee gledaju nas pjesnici: Sadi iz trinaestoga, Hafiz iz četrnaestoga stoljeća i Karim Kan, osnivač dinastije Zand koji je u osamnaestom stoljeću u Širazu uspostavio svoju prijestolnicu. Kad su Kadžari prijestolnicu preselili u Teheran, Širaz je postao središte provincije Pars, odnosno Fars, jer Arapi ne mogu izgovoriti glas p. Spominje se još prije četiri tisuće …

512. pr. Kr. Darije Veliki ostvario je Kirov san. Započeo je izgradnju Perzepolisa koji su nadograđivali njegov sin Kserkso i unuk Artakserkso. Kir je onaj vladar koji je pustio Židove iz babilonskog sužanjstva. Gradio se dvjesto godina. 330. pr. Kr. Aleksandar Veliki ga je spalio. Perzijanci ga nikad ne zovu Veliki, samo Makedonski. Uostalom i Kserkso je, sto pedeset godina prije …

Vozimo se dublje u pustinju, prema Jazdu. Prate nas pješčano žuti tuljci, pustinjski hladnjaci. Atefe priča o političkoj razlici između šijita i sunita. Šijiti smatraju da je Muhameda trebao naslijediti Ali, koji mu je bio rođak i muž njegove kćeri Fatime. I da se vlast dalje prenosi krvnom linijom. Suniti smatraju da se kalif bira prema zaslugama …

Esfahan, nesf-eDžahan!, kažu Perzijanci. Isfahan je pola svijeta. Isfahan je bio oaza u kojoj su se uzdizala dva grada. Džaj i Jahudije, židovski grad. Tek su se u šesnaestom stoljeću stopili u jedan grad, iako je otpočetka bio ograđen jednim zidom. Najveći je i najljepši je od svih gradova Perzije, prijestolnica Artabana, kralja Parta, prijestolnica Safavida. …