Nazca

Peti dan. Nazca. Njemačka matematičarka i astronom, Maria Reisch došla je 1962. u Cuzco kao babysitter i ostala istraživati Nazcu četrdeset godina. Način na koji su gradili akvedukte jasno pokazuje veličinu te civilizacije. Reisch je otkrila da Nazca ima oblik kalendara veličine dvadeset puta dvadeset kilometara. Otkrila je i vezu između astronomije i sedamdeset znakova u pustinji. Toliko su veliki da ih možeš vidjeti samo s neba. Vide se i iz satelita. Mi smo ih gledali iz malih aviona. Majmun, kojega su smatrali božanskim bićem, ima devedeset metara; pauk, simbol kiše i plodnosti, šezdeset. Alkatraz je tri put dulji od majmuna. Najljepši je kolibri. Kolibri simbolizira komunikaciju između svijeta ljudi i svijeta kondora koji su doživljavali božanskim. Nitko ne zna kako su nastali i kako su se održali. Neki vjeruju da su djelo vanzemaljaca. Čak je i Francis Crick koji je s Rosalind Franklin i James Watsonom razotkrio dvostruku uzvojnicu – strukturu DNK, govorio da su vanzemaljci prije par milijardi godina posjetili Zemlju i možda namjerno ovdje posijali mikrobe. Agnostik koji zna koliko ima uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi se stvorio život, posegnuo je za vanzemaljcima jer nije našao znanstveni način kako da objasni čudo života. Jednako tako čudesno izgleda naborani pejzaž ispod visokih brda koja okružuju pustinju.

Dok čekamo bolju vidljivost, obilazimo njihovu tržnicu. Kako su tu ljudi susretljivi! Zahvaljuju kad ih fotografiraš. Teroristi nikada nisu napadali Nazcu. Opskrbljivali su se istom ovom bogatom ponudom. Ljudi i sad žive na ulici. Doručkuju na malim tezgama povrće i žitarice. Muškarci nešto raspravljaju. Trogodišnjem dječaku darujem čokoladu, on meni pruža novčić. Na glavnom trgu je vodoskok. Oko njega kružni tok i nogostup s malim dućanima u prizemlju. Kuće su dvoetažne s ravnim krovom. Kao u western filmovima. Sve je nekako skladno ujednačeno u jednostavnoj skromnosti. Jedino je crkva velika. Vidi se da se upotrebljava. Devedeset posto Peruanaca izjašnjavaju se kao katolici. Sedamdeset pet posto praktični. Upravo je završilo krštenje. Oltar ukrašen u barbie stilu. Na izlazu, u predvorju crkve, postavljen je mali drveni stol s kolačima za prisutne. Stoje u redu kao za pričest. Drže plastične čaše i gotovo pobožno primaju coca colu koju im nalijeva crnokosa djevojka u trapericama. A imaju sve vrste cijeđenih sokova u izobilju. Meni su ti sokovi najbolji dio doručka. Što je sreća? Nekad je sreća ne znati, kaže Davor.

I rijeka se zove Nazca. Sad je samo široko prazno korito sa zanimljivim kamenjem. Vode ima u siječnju, veljači i ožujku. Istražujući Nazca kulturu susrećemo se s Tobijem, umjetnikom koji oslikava keramiku na način kako se oslikavala u Nazca civilizaciji. Prenosi se to u njegovoj obitelji generacijama. Čovjek ima predivan osmijeh. Sjedi u invalidskim kolicima (nema noge) i govori kako je shvatio zašto mu je otac imao osmero djece. Kistovi za oslikavanje izrađuju se od kose male djece. Najlakše mu je bilo rezati kosu svojoj djeci. Boju polira vulkanskim kamenom oksidijanom, a glača ju svojom kosom. Ili nosom. Otac mu je živio devedeset i šest godina. Nije mu ostavio novac. Naučio ga je slikati. Napravio je pravi mali performance zabavljajući nas na pet jezika koristeći različite kombinacije riječi za smijanje. Dobro nam je došlo to pozitivno punjenje, jer smo se nakon toga vozili dvanaest sati po serpentinama. Samo smo jednom stali. U Camani, gradu u kojemu u jedan sat poslije ponoći žene prodaju suvenire. Peruanske kape i vunene lutke koje se stavljaju na prste. Tako je hladno da im nakon nas nije ostala niti jedna kapa. Protegnem noge po praznoj kamenoj pješačkoj ulici prožeta zvucima Meredith Monk koju sam slušala u autobusu, dok su ostali spavali. Neobični zvukovi ušli mi u krvotok. I više me nisu napuštali. Kako komad glazbe iz nepoznate kompozicije može tako neočekivano sve promijeniti i preobraziti? Zapravo i nisam hodala, više sam letjela. Malo iznad zemlje. U tri sata poslije ponoći došli smo u Arequipu, prvi grad koji izgleda europski, moglo bi se reći mediteranski. Bijele kuće, plavi balkoni, kupe na kosim krovovima. Ovdje tri mjeseca padaju kiše. Pomalo.