NEPAL – TIBET – KINA
Happiness is not something ready made.
It comes from your own actions.
NEPAL – TIBET – KINA
Happiness is not something ready made.
It comes from your own actions.
– Dalai Lama –
PUTOPIS
Zapisala Karmela Ahel, pofotkao Davor, 2014.
Himalaju sam doživljavala kao daleku prisutnost. Nikada nisam ni pomislila da ću se naći na njoj. Kad je Erica, prijateljica iz Švicarske, prije petnaest godina bila na Tibetu, pomislila sam da je to za mene nemoguć pothvat, a evo me na istambulskom aerodromu. Čekamo let za Kathmandu. Nas trideset i šest i profesor Stiperski. Sedam sati čekanja. Uranjam u mir. …
Dolazimo u hotel Tibet International. Šofer zakrči promet dok manevrira kroz uski prolaz u hotelski vrt. Na ulazu molitveni kotači. Na recepciji fotografija Dalaj Lame. Tibetanski stil u interijeru ima puno frizova u plitkom i dubokom reljefu, puno crvenoga i zlatnoga i osoblje koje se smješka i klanja. Namaste, pozdravljam ono što je sveto u tebi, nije samo poza. …
Ujutro u pet već smo na nogama. Panoramski let iznad Everesta. Vozimo se do aerodroma pustim ulicama. Na gomilama smeća ruju psi. Letimo iznad Kathmandua. Čim si u nebu kuće više nisu ružne, smeće ne vidiš. Odozgor je perspektiva optimističnija. Letimo prema krovu svijeta. Volim ga zvati kraj svijeta. Lebdimo iznad snježne planine u nebeskoj modrini, u …
Ponedjeljak. Još sneni promatramo hodočasnike u narančastim odorama koji donose vodu iz svete rijeke udaljene dvadeset i pet kilometara, pješice. Prinose je Šivi za sreću svoje obitelji, svakoga ponedjeljka u četvrtome mjesecu. Tom vodom se ispiru svi grijesi. Hinduizam ima trideset i tri milijuna bogova. U Nepalu na svakoga vjernika ide jedan bog, pa nema smisla …
Bhaktapur je zapravo grad za sebe. Uspio je zadržati svoju originalnost, zahvaljujući Nijemcima koji su ga minuciozno obnovili 1937. Drvena palača, izrađena iz tvrdoga drveta sal koje se upotrebljava za željezničke pragove, ima pedeset i pet prozora iza kojih je sjedilo pedeset i pet kraljevih žena i promatralo ceremonije na trgu. Pred kralja su smjele dolaziti ukrašene …
U zoru nas osoblje hotela obgrljuje bijelim šalovima. Namaste. Vozimo se džipovima planinskom cestom po Himalaji, prema granici s Tibetom. Šofer ne zna engleski. Umjesto žmigavaca koristi trubu. Ne radi klima. Disel dimovi i prašina. Pantomimom objašnjavam šoferu da drži razmak. On malo prikoči, ali u zanosu slalomske vožnje, ubrzo to zaboravi. Njemu smrad ne smeta. …
Ujutro odlazimo iz vlažnoga hotela prema Rongbuku. To će biti test izdržljivosti na visinama preko pet tisuća. Predlažu nam da ne spavamo u samostanskom prenoćištu, nego u velikim šatorima. Većina pristaje. Usput zastajemo kod jedne od špilja gdje je meditirao Milarepa koji je doživio prosvjetljenje u prvoj inkarnaciji, što se rijetko događa. …
Ručamo u gradu koji ima lijepo ime. Tingri. Restoran, a poslije ću vidjeti da i ostali restorani koriste isti taj toalet, ima najgori toalet koji sam ikada vidjela. I sad mi se diže želudac kad se sjetim betonskoga poda s povelikom rupom. Ako nisi priseban možeš i pasti u sav taj smrad koji gledaš odozgor. Usput te svatko tko prolazi, može gledati, jer nema vrata, …
Poslije prijevoja Gyanco na 5246 m, naglo se spuštamo ispod 4000 m. Lakše se diše. Konačno stabla. Posađena. Čudno izgledaju nakon toliko dana čiste divljine. Ljudi hodaju u narodnim nošnjama. Valjda je opet neki festival. Prolazimo kroz polja uljane repice. Žuta dobrodošlica. Prestižu nas luksuzni automobili. Ovdje su ili jako bogati ili siromašni. …
Čim napustimo ružno predgrađe otvori se pogled na visoke nabore pod vedrim nebom. Penjemo se prema Lhasi. Podno zgužvanih golih planina s oštrim završecima pasu ovce. Zelene usjekline, žute usjekline… Toliko je toga da se ne može obuhvatiti jednim pogledom. Treba proširiti vidik, vježbati periferni vid, odustati od fokusiranja… Električni stupovi ovijeni molitvenim …
Ulazimo u Lhasu. Izdaleka se vidi Potala, grad u gradu. Nadvisuje ju ajfelov toranj obložen svjetlima koja žmirkaju bezbrojnim bojama. Kinezi se sustavno trude devastirati tibetanske svetinje. Potala stoji kao nasukani muzej u moru bezličnih pročelja s kojih blješte modni brendovi. Stare dijelove grada sačuvali su samo u drugom planu. …
U Golmud stižemo u dvadeset i tri sata. Prolazimo kroz kordon mrkih vojnika s dugim cijevima. Doživljavam ih kao ružan san. Ujutro nam u hotelu dodatno naplate sve što smo koristili u sobi. Neki se cjenkaju, pa bolje prođu. U Kini smo. Golmud je golem i nov. Sagrađen u pustinji. Avenije su široke. Uz vozni trak je kanal s vodom, pa red stabala, pa pješački nogostup. …
Ujutro stižemo u Xining. Provezemo se kroz niz jednakih nebodera. Štede na projektima. Nije važno stanovanje, nego je važna zarada poduzetnika. Neboderi su jednostavni, ulična rasvjeta kićena, pravi lusteri. Xining predstavlja kineska sjeverna vrata za Tibet. Ima milijun stanovnika. Ljudi sa sela masovno se doseljavaju u gradove. Sve je puno visokih dizalica. …
Victoria je malo oronula. Osjeća se vlaga. Kabina ima balkon, samo je toliko vruće i vlažno da je neiskoristiv. Obilazimo pagodu Shibozhi, na klifu. Devedeset i devet velikih stepenica. Sve su pagode na visinama. Iz poštovanja, kaže vodičica. Prije četiristo godina, tu je bila samo stijena. Legenda priča da su se posvađali raj i nebo. Tako su se žestoko potukli …
U Golmud stižemo u dvadeset i tri sata. Prolazimo kroz kordon mrkih vojnika s dugim cijevima. Doživljavam ih kao ružan san. Ujutro nam u hotelu dodatno naplate sve što smo koristili u sobi. Neki se cjenkaju, pa bolje prođu. U Kini smo. Golmud je golem i nov. Sagrađen u pustinji. Avenije su široke. Uz vozni trak je kanal s vodom, pa red stabala, pa pješački nogostup. …
U pet ujutro vozimo se prema aerodromu. Žene voze motocikle bez kacige. Muškarci male kamionete. Tu nema bicikla. Desetoga kolovoza Kinezi slave pola godine. Vide se ostaci sinoćnjega slavlja. Tada pale razne stvari koje bi mogle trebati precima: lažne novčanice, luksuzne modele automobila od papira ili što već smisle da onima tamo treba. …
Ujutro se vozimo u zaleđe Shanghaia, u grad Suzhou, na delti Yangtzea. Izgrađen je u šestome stoljeću prije Krista. Marko Polo ga je nazvao Venecija istoka. Mi razgledavamo Tongli, mali gradić na kanalima, poznat po kamenim mostovima i vrtovima. Premoste deset metara, kamenom u jednome komadu. Domaći se voze električnim motociklima, turisti rikšama. …
U Bundu se ukrcavamo na brod. Noćna plovidba oko poslovnoga centra Pudong. Sve je osvijetljeno. Jedan neboder na vrhu ima svjetleću krunu, drugi kristalni luster, neboder u obliku otvarača za pivo cijeli je u svjetlu, na drugome iz svjetlećega debla izbijaju svjetleće grane, okrugli neboder opasuju prsteni koji se postupno pale prema gore, pa prema dolje, …
Zapisala Karmela Ahel, pofotkao Davor, 2014.