Poći u Peru. Bez plana. Bez pripreme. Samo čuti poziv. Iz nepoznatog prostora. Ne znam mu ni oblik ni mjesto. Tko vlada našim unutarnjim stanjima? Sastanak petnaestoga srpnja dvije tisuće jedanaeste na zagrebačkom aerodromu. U četiri sata ujutro. Oko voditelja, profesora Zorana, okupila se grupa ljudi od kojih se većina …

Drugi dan. Nakon razgledavanja kolonijalnog središta Lime, vozimo se mini busom do siromašnog naselja Rimac koje izgleda kao da je izgrađeno od prašine. UNESCO je platio bojanje tih malih kockica, tako da siromaštvo ne izgleda sivo. Zapravo izdaleka izgleda veselo s tim gustim volumenima žarkih boja na strmom obronku. Penjemo se uskim zavojitim prašnjavim putem do vidikovca San Christobal obavijenog gustom maglom. …

Treći dan nastavljamo uživati u živopisnim odorama. U Barrancu zatičemo cijelu jednu ulicu maskiranih sudionika jednog od petsto festivala. Maske su maštovite i očit su rezultat zajedničkoga truda. Svaka skupina predstavlja nešto drugo. A ne vidiš im ni početak ni kraj. Maleni, veliki, neki na štulama, neki na konjima, neki s glazbalima, neki s bakljama, strpljivo se smješkaju. Gozba boja i oblika teče ulicom kao da ni ne postoji stvarnost. …

Četvrti dan. Jet lag ne da spavati noću, profesor Zoran ne da spavati ujutro. A ne možeš ne izdržati. Još jedno dizanje u ranu zoru. Islas Ballestas, Mali Galapagos. Vozimo se u motornim gumenjacima. Morska prašina odnosi umor. Doplovimo do ogromnih stijena načičkanih kormoranima, galebovima, pingvinima i manjim pticama koje zovu inka. Morski lavovi opušteno leže. Lav zaštitnički obavija svojim velikim perajama lavicu, dok ona …

Peti dan. Nazca. Njemačka matematičarka i astronom, Maria Reisch došla je 1962. u Cuzco kao babysitter i ostala istraživati Nazcu četrdeset godina. Način na koji su gradili akvedukte jasno pokazuje veličinu te civilizacije. Reisch je otkrila da Nazca ima oblik kalendara veličine dvadeset puta dvadeset kilometara. Otkrila je i vezu između astronomije i sedamdeset znakova u pustinji. ….

Šesti dan. Rano ustajanje. Nema poštede. Razgledavati Arequipu s mnoštvom drvenih balkona, erkera različitih oblika, uskih uličica, i glavnim trgom koji se u svakom gardu zove Plaza des armas, je sasvim drugačije od svega dosad. Gradom voze samo taksi vozila. U gradu od milijun stanovnika nema javnog prijevoza. Šezdeset tisuća auta kruži gradom. …

Ljepota se nastavlja. Potpuno različito od okoliša Lime. Mala seoca u planinama. U svakome crkvica. Obojena i izvorno sačuvana. Kao da čuva vrijeme. Ovdje su potresi vrlo česti. Potresi se događaju na sudaru ploča. Cijeli Tihi ocean je jedna ploča. Nazca je mala ploča koja je niža i podvlači se godišnje dva do šest centimetara. Zato se s ove strane Anda događaju svakih četrdeset godina razorni potresi …

Osmi dan. Mrak je i hladno je. Vozimo se prema kanjonu. U osvit zore, zaustavljamo se u mjestu Yanque. Na malom trgu plešu. Bosi. Toliko je hladno da i Davor kupuje kapu. Odgledam lagani ples veselih boja u polusnu, nakon čega nas odvezu na mjesto gdje ćemo čekati kondore da uzlete. Oni se polako dižu iz dna kanjona. Profesor kaže da kondori uzlijeću kad uzlijeću. …

Deveti dan. Nakon doručka krećemo na jezero Titicaca, na tri tisuće osamsto metara nadmorske visine. Svake godine je metar viši. Najveće je jezero u Južnoj Americi. Temperature 14 stupnjeva danju, šest noću. Dubine 284m. Jadransko more je prosječne dubine 100 m. Četrdeset posto jezera pripada Boliviji. Na jezeru četrdeset i jedan otok.  …..

Deseti dan. Putujemo prema gradu kojega su zvali pupak svijeta, prema Cuzcu, glavnom gradu Inka. Zaustavljamo se na arheološkom nalazištu Sillustani. Poluotok u obliku nokta, na visini od četiri tisuće metara, omeđen jezerom Umayo. Gigantski pogrebni spomenici izgrađeni od ogromnih vulkanskih stijena spojenih nevjerojatnom preciznošću. Naliježu jedan na drugoga kao lego kocke. Španjolci su mislili da su to silosi kukuruza, dok nisu pronašli mumije. …

Jedanaesti dan. Cuzco. Prema legendi, u trinaestom stoljeću iz špilje južno od Cusca izašla su četiri brata, prvi Inke. Onaj koji se zvao Manco Capac, utemeljitelj je dinastije Inka. U hrvatskoj legendi utemeljitelji su petoro braće i dvije sestre. Poslije duga lutanja Manco Capac je zabio zlatni štap u zemlju Waynapate, obilježio mjesto Cuzco, oženio svoju sestru i osnovao veliko carstvo koje je okupilo brojna raštrkana plemena u moćnu državu ….

Dvanaesti dan. Krećemo u otkrivanje Svete doline Inka. Nešto je niža od Cusca. 2800 m. Lakše se diše. Uglavnom se zbog Machu Picchua dolazi u Peru. Mi smo već toliko toga vidjeli da smo mislili da više ni nema čuđenja. Izgleda da nema kraja fenomenima koji se odupiru razumijevanju. …

Trinaesti dan. Dizanje u četiri. Mjesec, svjetleći srp na tamnom nebu. Sunce izlazi iz procjepa između visokih planina. Vozimo se vlakom za Machu Picchu. Osamdeset osam kilometara. Sat i pol. Uz tračnice teče zelena rijeka. Pjeni se prelazeći preko velikog tamnog kamenja. Uokolo visoke planine. Na vrhovima snijeg. Ogromna su ova brda. Tu devet mjeseci pada kiša. Danas je sunčan dan …

Četrnaesti dan. Još jedno rano dizanje. Dizanja su uglavnom rana ili jako rana. Vozimo se prema Ayacuchu, gradu smrti. Inke su tu poubijali dvije civilizacije koje su živjele dvanaest tisuća godina prije njih, govori vodič. Raskošne terase za uzgoj žitarica i male siromašne kućice s velikim slovima iza kojih stoje imena predsjedničkih kandidata. Većina radno sposobnih otišla je u Italiju. Tamo ima više šansi za zaposlenje nego u Španjolskoj. Kad posjećuju roditelje rade velika slavlja. …

Petnaesti dan. Vozimo se prema gradu Huancayo, veliki kamen u prijevodu. Prašnjava uska cesta, branika nema. Preko ceste spušta se rijeka. Autobus zapne. Voda je preduboka. Nabacamo kamenje i autobus prijeđe rijeku. Dolazimo do mosta na kojemu su betonski stupovi ostrugani do armature. Dolje huči blatna rijeka. Okoliš kao na Divljem zapadu. Kaktusi, agave, prašina. A malo zatim stabla božićne zvijezde, papaje, ćirimoja, banane, kaktusi krcati žutim cvjetovima. …

Šesnaesti dan. Huancayo. 3200 m. Ovdje nose borsalino šešire. Dječaci u crvenim uniformama tako pažljivo čiste cipele da izgledaju kao da maze svog kućnog ljubimca zvanog cipela. Na glavnom trgu sajam knjiga. Jedna knjiga jedan sol. U sredini spomenik osloboditelju. Ramon Castilla. Na njemu piše: više niste robovi, sad ste slobodni. …

Sedamnaesti dan. Prvo ustajanje u hotelu u kojemu nema doručka. Putujemo prema Puerto Ocopi, franjevačkoj misiji na rubu džungle. Ustanovljena je prije četrdeset godina. Tu nas dočekuju s doručkom. Quechua indijanac fra Antonio, koji ima najdobrodušnije lice koje sam ikada vidjela, naš biskup Gerard, koji je isto fratar, jedna malena časna sestra koju nije pojeo jaguar i mnoštvo djece. U očima im zvijezde. Ta djeca se raduju susretu. …

Osamnaesti dan. Sastajemo se u maloj krčmi za doručkom. Možeš naručiti američki, engleski ili francuski doručak. I sok od ananasa. Na ulicama mnoštvo ljudi i trokolica. Ovdje i žene voze trokolice. Svi izgledaju miroljubivo. I psi. Mirno leže na ulici. Nema straha. Ukrcavamo se u čamac. Vozimo do sela koje zovu Buenos Aires, dobar zrak. Stanovnici sela sastaju se jednom tjedno ispod drvene nadstrešnice s klupama uokolo. Djeca trče oko biskupa. …

Devetnaesti dan. Razgledavanje Atalaye. Grad koji se nikako ne bi mogao zamisliti. Kuće su nepostojeće. Nisu ni dovršene ni nedovršene. Ulice prašnjave. Možda samo ljude treba gledati. Tu je potpuno nevažno kako nešto izgleda. Pred kipom sv. Antuna dolaze parovi, poljube se i mole ga da im pomogne ostati zauvijek zajedno. Na trgu kip ratnik s križem oko vrata, Juan Santos Atahualpa Ashanica. Borio se protiv dolaska franjevaca, jer se bojao da će franjevci zatrti njihovu tradiciju. Suborci su ga smatrali bogom, pa ga je jedan, da dokaže svoju tvrdnju, pogodio strijelom. Nepobjedivi Juan nije preživio njegovu strijelu. …

Dvadeseti dan. Vozimo se četrnaest sati. Prvo u čamcu, po kiši i vjetru, pa u poderanom i tijesnom autobusu s otvorenim vratima. Srećom je padala kiša, pa nema prašine. Vozač stane kad ugleda nekoga tko hoda uz cestu. Taj uđe skupa sa svojim zavežljajima i svojim mirisom. Postaje sve zanimljivije. Ulazi čovjek s teškim teretom. Plava mu košulja potpuno mokra. Nema mjesta ni za stajanje, a ipak se nekako smjesti. …

Dvadeset i prvi dan. U pet i trideset nastavljamo se vraćati doma. Ksenija više i nije tu. Želim prekinuti tu rasklimanost, želim biti u pokretu i ostati tu. Doživjeti snagu ove zemlje na ovom mjestu. Za vrijeme vladavine Španjolaca, ulazak u Peru je bio ograničen uglavnom na mornare i svećenike. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich, dubrovački trgovac, Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. A sad, evo i nas. …

Dvadeset i drugi dan. Imamo doručak. Imamo slobodno jutro. Gledam Limu promijenjenim pogledom. Vidim pukotine na pločnicima. Između grmova žutih kadifa spavaju mačke. U daljini magličasti spoj neba i oceana. Jahači strpljivo čekaju svoj val. Kupujem čarango. Osjećam se jačom. I slobodnijom.
Izlazimo iz centra magličaste Lime koja u središtu izgleda kao i svi drugi veliki gradovi. …