U zoru nas osoblje hotela obgrljuje bijelim šalovima. Namaste. Vozimo se džipovima planinskom cestom po Himalaji, prema granici s Tibetom. Šofer ne zna engleski. Umjesto žmigavaca koristi trubu. Ne radi klima. Disel dimovi i prašina. Pantomimom objašnjavam šoferu da drži razmak. On malo prikoči, ali u zanosu slalomske vožnje, ubrzo to zaboravi. Njemu smrad ne smeta. Do granice nas osam puta zaustavljaju, zbog kontrole. Kamioni koje susrećemo imaju zanimljive plakate. Oni to zovu kamionska književnost. Azijske olimpijske igre 3007.
 |  |
Zamišljam kako se ovuda putovalo bez auta. Tigrovi su u Nepalu znali otimati svoj plijen od uplašenih putničkih družina čak i usred bijela dana. Da bi se zaštitili od njih nosači su na potiljcima nosili maske jer se vjerovalo da tigar uvijek zaskoči s leđa, nikada sprijeda, osobu koja ga gleda. Tigrovi se ne ustručavaju pojesti idealiste. Osam sati vožnje je ipak lakše od osam dana hodanja. Usput gledam žene kako na izvorima peru rublje, peru djeci kosu. Jedna muškarcu pere leđa i lupka ga oblutkom. Nježno.
Granicu prelazimo pješice. Sitne žene nose našu golemu prtljagu. Neke imaju dijete za vratom ili ga vode za ruku. Jedna nosi malu bebu u zavežljaju na grudima i dva kofera na leđima. Otimaju se koja će se dočepati većega tereta koji dodatno osiguraju trakom preko glave. Na stopalima nose natikače. Otkuda im tolika snaga? Ne izgledaju ni umorno ni nesretno.
 |  |
Kaos i beskrajno čekanje. Granicu prelazimo do kraja dana. Na nepalskoj strani rupe na cesti, straćare i nasmiješena lica. Na kineskoj strani nema rupa, kuće su uredne, lica su mrgodna. Kako su samo uspjeli na skeneru vidjeti da naš profesor ima strani vodič po Kini. Otvorili su mu kofer i istrgali na komade knjigu na kojoj piše Taiwan. Ne dopuštaju nam da se vozimo autobusom do grada Zhangmu gdje ćemo prespavati. Lije kiša. Penjemo se po uzbrdici do hotela. Hotel nema lifta, a na strmoj je litici. U restoranu gužva. U Kini smo. Za stolom imaš trideset centimetara. Jedeš na tanjuriću od kave. U Kini smo.
Tibetanci su u sedmom stoljeću preuzeli budizam od Indijaca. Petsto godina prevodili su indijske sutre na tibetanski. Budizam je cvao na Tibetu. Četvrtina populacije bili su redovnici. Svaka obitelj slala je barem jednoga sina u samostan. Kinezi su 1950. ubili milijun Tibetanaca i nakon toga sustavno uništavali tibetansku tradiciju. Vidjet ćemo što je preostalo od Tibeta koji je geološki nastao prije pedeset milijuna godina kad se indijska ploča susrela s euroazijskom. Kažu da će se kontinenti ponovo spojiti za dvjesto pedeset milijuna godina. Himalaja će rasti još deset milijuna godina. Podvlačenje indijske ploče pod euroazijsku stvorilo je visoravan Tibeta. Alpe i Ande nemaju visoravni na velikim visinama. Himalaja je mlado gorje. Pedeset milijuna godina je mladost prema milijardu i pol godina starim stijenama Grand Canyona. Vrhovi su joj oštri, padine strme. Dugačka je 2500 km, široka prosječno 300 km.
