Poslije prijevoja Gyanco na 5246 m, naglo se spuštamo ispod 4000 m. Lakše se diše. Konačno stabla. Posađena. Čudno izgledaju nakon toliko dana čiste divljine. Ljudi hodaju u narodnim nošnjama. Valjda je opet neki festival. Prolazimo kroz polja uljane repice. Žuta dobrodošlica. Prestižu nas luksuzni automobili. Ovdje su ili jako bogati ili siromašni. Ili luksuzni auti ili motocikli. Nema malih auta. Približavamo se Shigatseu, drugome gradu u Tibetu. 80000 stanovnika na 3840 m. Zovu ga vrata zapadnoga Tibeta. Usput pogledamo hram Tashilhumpo, Velika sreća, sjedište Panchen Lame. Osnovali su ga u šesnaestome stoljeću redovnici Žutih kapa koji su prognani iz Tibeta. Neopisiva je gužva. Zabranjeno pljuvanje, piše na ploči. Mladi redovnik pljune ispod ploče, preuzme mlijeko u plastičnim bocama, pa zamijeni vodu u posudicama na oltaru. Izgleda kao zaposlenik u odjeći boje šafrana. Dok mrmlja molitvu, u krilu igra igricu na iPhonu. Zabranjeno fotografiranje, piše na ulazu, iznad žene koja se rasprostire po mokrome tlu. Pada kiša, pa se svi guraju da čim prije uđu u hram. U glavnome hramu dvadeset i šest metara visoka statua budućega Buddhe sa spojenim palcem i kažiprstom i tri velike slike Pancha Lama, IX, X, XI. Deseti Pancha Lama, kojega je odabrao Dalaj Lama, nestao je zajedno sa cijelom svojom obitelji. Za njega je napravljen grob od zlata. Vodič kaže da je koštao osam milijuna dolara, a još uvijek je prazan. Jedanaestoga su odabrali Kinezi. Buddhu je izrađivalo osamsto umjetnika, četiri godine. Inkarnacija budućega Buddhe očekuje se 2500. godine i to će biti kraj svijeta. Devetogodišnja Julka zakoluta svojim krupnim očima i s mješavinom nevjerice i straha pogleda vodiča. Tibetanka s tankim crnim pletenicama žlicom vadi maslo iz plastične vrećice i pali ga na oltarima. U drugoj ruci nosi snop novčanica i gura ih gdje god mogu stati. Zidovi su oslikani s tisuću Buddhinih slika. Na stropu je mandala, kuća Buddhe, mjesto sastanka s božanskim i demonskim duhovima. Samilosni Buddha ima tisuću očiju, tisuću ruku i šezdeset glasova. U ovom samostanu živi osamsto redovnika, a nema prilike za sudjelovanje u njihovoj molitvi. Dječak razvrstava novčanice na niskom, prepunom stoliću. Novčanica ima i na podu. Samostan je izrazito stradao za vrijeme Kulturne revolucije. Djevojčica me pita zašto tako razbacuju novčanice. Ne znam. Zbog njih hram izgleda kao vašar. Oni to vjerojatno drugačije vide. Možda će u budućnosti na mobitelima okretati kotače. Svaki okret će donirati određenu sumu hramu. U Kini smo.
Napuštamo hram. Vozimo se glavnom ulicom kao da prolazimo kroz casino. Kuće su crvene sa zlatnim simbolima. Na krovovima zlatne zvijezde.
Budizam je u Kinu došao na prijelazu iz prvoga u drugo stoljeće. Pancha Lama je duhovni vođa. Dalaj Lama bio je i svjetovni i duhovni vođa. Svaki Lama mora barem jednom u životu provesti tri godine, tri mjeseca, tri tjedna i tri dana u potpunoj osami.
U Kini je 35% vjernika. Od tih četiristo i pedeset milijuna 30% je budista, 50% konfucionista i 20% taoista. Konfucionizam je u Kini prisutan od petoga stoljeća prije Krista. Pošto je to više filozofija života, na njega se lako nadovezao budizam i taoizam koji naglašava da je najvažnije biti na dobrome putu. Budist može biti i kršćanin. U Kini je vjera odvojena od države, ali se priznaju hramska vjenčanja. Ako ste u državnoj službi, poželjno je biti član Partije. Članovi Partije ne hodočaste po hramovima. Za ostale danas više nema limita.
Neke je narode ujedinila vjera, neke jezik. Kineze je ujedinilo pismo. U petome stoljeću prije Krista tiskali su poljoprivredne almanahe. Kinesko pismo ima dvadeset tisuća znakova. Prosječno se koristi sedam tisuća. Pismo im je isto, a jezici različiti. Najzastupljeniji je mandarinski. Možeš znati čitati, a ne znati govoriti. Postoji poema koja se cijela sastoji od glasa š u različitim tonalitetima (tekst i video). Simbol za suprugu je žena i metla. Otac je muškarac i batina. Novac, metal i snaga. Jezik nema gramatike. Najvažniji su tonaliteti. Vrlo je fleksibilan.
Petsto kilometara nema nijednoga prijelaza preko Himalaja. Gradovi su se razvijali na mjestima prijelaza. Gyantse, četvrti po redu tibetanski grad, na prijelazu je prema Nepalu i Butanu. Pedeset tisuća stanovnika. Tu su Tibetanci u većini. Imaju utvrdu iz četrnaestoga stoljeća . Oko hrama je izgrađen obrambeni zid.
U hramu Kumbum sto tisuća Buddhinih slika. Ima šest nivoa. U svakome su Buddhine oči, na sve četiri strane svijeta. Mandala ima šest četvrtastih i dva okrugla nivoa, osam stupnjeva meditacije do nirvane.
U hramu Pelkor u jednoj dvorani smješten je kip sadašnjega Buddhe i dvije prazne stolice. Jedna za Dalaj Lamu, jedna za Sakja Lamu. Na drugoj je strani budući Buddha. Uokolo bodistave, oni koji su postigli prosvjetljenje, ali su odlučili ostati uz ljude kao lame ili samo na duhovnome planu. Redovnik jede iz zdjelice. Mačka mu sjedi uz nogu. U drugoj dvorani ogromne slikarije stare petsto godina i budistički spisi u policama. Toliko su truda uložili u detalje i slikarije, a ne čiste ga. Masna prljavština i mrak.
U Indiji su Buddhu proglasili devetom inkarnacijom Višnua. Deseta inkarnacija Višnua bit će početak novoga svijeta.
Dok napuštamo budistički hram, vodič nam ispriča anegdotu o mesiji. Hoće li budući mesija biti kršćanin ili židov?, pita dijete oca. Ako kaže drago mi je da vas opet vidim, bit će kršćanin. Ako kaže drago mi je da vas upoznam, bit će židov.