PUTOPIS NEPAL-TIBET-KINA

Ulazimo u Lhasu. Izdaleka se vidi Potala, grad u gradu. Nadvisuje ju ajfelov toranj obložen svjetlima koja žmirkaju bezbrojnim bojama. Kinezi se sustavno trude devastirati tibetanske svetinje. Potala stoji kao nasukani muzej u moru bezličnih pročelja s kojih blješte modni brendovi. Stare dijelove grada sačuvali su samo u drugom planu. Stojimo ispred luksuznoga shopping centra, ovijeni smradom kanalizacije. Sanda je otišla u luksuzni hotel na toalet i izašla zgrožena.

Potala, najveća palača na svijetu, dom Dalaj Lame, sjedište vojske, samostan, srce Tibeta. Prije okupacije tu je živjelo tri tisuće vojnika. Danas tu živi trideset redovnika i održava devetsto devedeset i devet soba. Baza palače je na 3700 m. Ima trinaest nivoa. Tibetanci su maleni, a stepenice su im triput veće od naših. Sve što trebaju nose. Nitko tu nije razmišljao o funkcionalnosti. Na ulazu je neopisiva gužva. Dugo se čeka, premda imamo brojeve s vremenom ulaska. Sunce prži. Trbuh grči. Uspjela sam se popeti do prve razine. Kakav peh. Razboljeti se u Lhasi. Jutros nisam ni pokušala doći do njihovoga glavnog hrama, Johkang. Rekli su mi da je bila neopisiva gužva. Sjedim ispod velikoga drveta i slušam kineske vodiče. Izgledaju kao da se svađaju, mrgode se, gestikuliraju… Prolaze šeširi, suncobrani, ljudi ispod njih teško dišu, ali nitko ne odustaje. Na fino oblikovanim završecima ogradnih zidova vide se slojevi slame tamaris. Tamaris se koristi samo u hramovima. Dobar je izolator. Rekli su mi da su sve prostorije oslikane, a nigdje svjetla. Dalaj Lame ne kremiraju, niti ih raskomadavaju za strvinare. Svi su tu pokopani. Osim prva četiri. Grobnica za trinaestoga se upravo gradi. I svi su izrađeni od zlata i dragulja. Tamo je i biser pronađen u mozgu bijeloga slona. Kažu da bi se s tim blagom mogao kupiti cijeli svijet. Na najvišoj je razini golema Buddhina skulptura. S gornje terase pruža se pogled na ajfelov toranj u koloru. Šetnja gradom pokaže da Lhasa izgleda kao i svaki drugi konzumeristički grad u Kini. Vodič kaže da se Tibetanci u gradovima vrlo brzo prilagođavaju višem standardu i lako zanemaruju svoju tradiciju. Osim toga u Lhasi je već pola Kineza.

U prvih deset dana nije bilo predaha za odmor. Umjesto slobodnoga jutra u Lhasi, u ranu zoru krećemo vlakom u Golmud. Napuštam Tibet s grčevima u trbuhu i neostvarenom željom da prisustvujem molitvi tibetanskih redovnika. Željeznički kolodvor velik je i moderan. Sveopća kontrola. Neki kontroliraju, neki mrko gledaju, neki laju. Imam osjećaj kao da nas transportiraju u neki logor. Podijelili su nas u dva vlaka. Mogli bi biti opasni, ako smo zajedno. Oni drugi će barem tri sata duže spavati. Putnici niti ne razgovaraju međusobno. U kupeu sam s Mašom i njezinim djevojčicama. Zatvaramo vrata i stvaramo svoju atmosferu. Paše mi što trinaest sati mogu mirovati. Gledam zelena brda dok Maša Julki čita Kraljevića i prosjaka. Mark Twain dobro zvuči na ruskom, a meni se čini kao da je vani stepa koja se naborala od kotrljanja ruskoga jezika. Maša priča da se takvim istim vlakom s bijelim zavjesicama i sa svjetiljkom iznad glave vozila u svome djetinjstvu. Iz Moskve do Krima, Sočija ili Kavkaza. Vozili bi se cijeli dan i cijelu noć. Baka je sol za kuhana jaja vadila iz kutijice od šibica. Uvijek se nosila ista hrana u vlaku. Kiseli krastavci, pečena piletina, krumpiri u gaćama. I svi su nosili isto. Izvadili bi hranu i dijelili s ostalim putnicima. Ne bi baš sad trebala o tome govoriti, jer sad nemamo hrane, a ono što sam vidjela u restoranu ne izgleda jestivo, kaže Nastja, a meni je drago što Maša ipak nastavlja priču. Na povratku su se na kolodvoru kupovale plastične kante s voćem. Djeca bi se do Moskve najedala marelica, a baka bi po povratku kuhala pekmez. Kontrola prekida priču. Uđeš s jednom kartom. U vlaku je promijene za drugu. Na izlasku je ponovno zamijene. Rečeno nam je da je u vlaku isto kao i u avionu, pa nismo ni obraćali pažnju na kisik, sve dok nam se glava nije počela raspucavati. Sam moraš dodavati kisik. Vlak kasni dva sata. Vozimo se petnaest sati. Djevojčice otpjevaju predivne ruske uspavanke, pa se obnovi atmosfera bajkovitosti.