Ponedjeljak. Još sneni promatramo hodočasnike u narančastim odorama koji donose vodu iz svete rijeke udaljene dvadeset i pet kilometara, pješice. Prinose je Šivi za sreću svoje obitelji, svakoga ponedjeljka u četvrtome mjesecu. Tom vodom se ispiru svi grijesi.
Hinduizam ima trideset i tri milijuna bogova. U Nepalu na svakoga vjernika ide jedan bog, pa nema smisla o njima govoriti, zaključi vodič. Mi prvo razgledavamo Boudhnath, budistički hram. Na vrhu stupe ogromne Buddhine oči. Štite čovječanstvo od destrukcije. Razlog patnje je žudnja, pojašnjava vodič. Ako se riješiš žudnje, postaješ Buddha. U budizmu, svatko može biti Buddha, nastavlja vodič, dok u hinduizmu, nitko ne može biti Bog. Buddha je odbijao govoriti o tome postoji li Bog uopće. Poricao je da je njegova priroda božanska. Ljudi žele utjehu obreda i ceremonija. Buddha je odbacio ceremonije. Želio je da se svaki pojedinac okrene svojem unutarnjem svijetu i postigne oslobođenje. Poučavao je da je nirvana nalik čistoj vodi duboko ispod površine zemlje. Njezino dosezanje iziskuje usredotočenost, posvećenost i marljivost. Do Buddhe ima trinaest stepenica. Ako se popneš njima, ne moraš se više inkarnirati. Jedan redovnik moli i veže narukvice od šarenoga konca, za milodare. Drugi sjedi ispod velikoga suncobrana u duginim bojama i tiho moli. Željela sam slušati njihovu zajedničku molitvu, pa sam pitala vodiča, može li se. Vodič, Hindus, nije uopće shvatio moju želju, pa me odveo u neki dućan da me budistički redovnik blagoslovi. Redovnika nije bilo. Samo prodavači finoga kašmira.
Na stupi se vijore šarene molitvene zastavice, zaštita od zlih duhova. Budizam se razvio iz hinduizma, kao što se kršćanstvo razvilo iz židovstva, tumači vodič. Buddha je po rođenju Hindus. Rodio se u mjestu Lumbini, na granici Indije i Nepala. Majka mu je dala ime Siddhartha, onaj koji je ostvario sve želje. Neposredno prije njegova začeća sanjala je velikoga bijelog slona, pa se već znalo da će biti poseban. U sve tri faze svojega života kao princ Siddharta, redovnik Gautama i Buddha Suosjećajni, bio je smrtnik poput nas. Iako je bio smrtnik, dosegnuo je prosvjetljenje i uzdignuo se među besmrtnike.
Sam Buddha nikada nije spominjao čuda ili bogove. Nije želio da ga štuju kao osobnost. Umjesto toga smatrao se „budnim“, što i jest značenje riječi Buddha.
Budizam ima ogroman raspon. Meni je bliži onaj filozofski. Svaka religija koja pomaže slijediti osam pravila može se uklopiti u budizam. Put je oslobađanje od patnje ispravnim viđenjem, razmišljanjem, namjerom, govorom, djelovanjem, načinom zarađivanja za život, nastojanjem, usredotočenošću.
Postoji li nešto će mi otvoriti oči i učiniti me budnijom ovoga trena?
Poznata su tri pečata dharme:
- Dukkha. Život nije zadovoljavajući. Užitak je u materijalnome svijetu prolazan. Neizbježno mu slijedi patnja. U promjeni nema odmorišta.
- Anicca. Ništa nije stalno. Neprestana promjena odnosi svako iskustvo. Uzrok i posljedica beskrajno se nastavljaju i zbunjuju. Stoga čovjek nikada ne može postići jasnoću i stalnost.
- Anatta. Zasebno jastvo je nepouzdano i u konačnici nestvarno. Riječima kao što su duša i osobnost nazivamo nešto što je neuhvatljivo i nejasno. Nikada ne prestajemo pokušavati učiniti jastvo stvarnim, ali nikada ni ne uspijevamo u tome. Stoga utjehu tražimo u iluziji.
Nije teško prihvatiti tvrdnju da čovjekov život obuhvaća patnju, niti činjenicu da neprestana promjena rađa nezadovoljstvom. Kako prihvatiti da je cijeli svijet iluzija? To iziskuje potpun zaokret svijesti. Buddha kaže da se stvarnost otkriva zbog zaokreta svijesti. Ne kao stvar. Ne kao osjet. Ne čak ni kao tračak misli. Stvarnost je isključivo ono što jest. Ona je temelj postojanja, izvor iz kojega proizlazi sve drugo. Svijet beskrajnog mnoštva projekcija budizam zamjenjuje jednim jedinim stanjem postojanja, slobodom koja je toliko potpuna da ne mora misliti o slobodi, ni izgovarati njezino ime. Iluzija je za Buddhu uzrok svake patnje, a iluzije se možemo osloboditi samo ako prestanemo vjerovati u zasebno jastvo.
Nekada su stupe bile jednostavne. Ispod stupe su pokapali svete ljude. Vremenom su evoluirale veličinom i dekoracijom. Vjerojatno bi i prvi kršćani koji su se sastajali u špiljama, pomislili da je Sv. Petar rimski, a ne kršćanski hram.
Obilazak hrama Pashupatinath, najsvetijega hinduističkoga hrama u Nepalu, nije mi približio njihovu duhovnost. Ovo je godina Šive. Ogroman kompleks, tisuće hodočasnika, teška sparina, težak miris, težak stisak iluzije. Na lomači se peče tijelo zamotano u bijele povoje, žene se ritualno peru u prljavoj rijeci, dekorirani isposnici se fotografiraju za dolare, majmuni piju gazirane sokove. Čitav kompleks izgleda kao velika pozornica. Pretpostavljam da je drugačije u onome dijelu gdje turisti nemaju pristup. Prošle godine je tu došlo milijun Indijaca, kaže vodič. Prilazi nam grupa mladih narančastih snagatora koji sedam dana hodaju sa sjevera Nepala i glasno izvikuju BOL BAM, slava Šivi. Imam osjećaj da ne bi ni trepnuli da nekoga pregaze. Svi se ugibaju u stranu na njihov zvuk. Miris im je upečatljiviji od zvuka. Kako bih sad rado bio u svom kaiću, na Braču, šapne mi Vinko. Razumjeli smo se. Indijsko društvo doživljava eksploziju, govori vodič. Vrata u raj neće ti se otvoriti sve dok nemaš sina. Sin pali lomaču. Oni koji nemaju djecu daju cijelo svoje imanje onomu koji zapali lomaču. Siromašne raskomadaju i ostave na vrhu planine za hranu pticama. Pepeo se baca u rijeku. Bogatiji ga odnose u Ganges. Kremiranje električnom strujom deset je puta jeftinije.
Karma je sjećanje na nekadašnji užitak koji želimo ponovo doživjeti i na nekadašnju bol koju želimo izbjeći. Užitak i bol doimaju se različito, a zapravo su desna i lijeva ruka nižega jastva. Svi hodaju sa svojim životima na ramenima, s teretom sjećanja iz kojih se prelijevaju razočaranja i tuga. Ovaj se nikad nije oporavio od gubitka voljene osobe, onaj se boji gladovanja, onaj se uzrujava zbog sina… Sve to prati oblak starosti i bolesti, beskrajne zabrinutosti zbog novca i neprestanih sumnji u budućnost. Karma su obmane ega. Naučite koristiti svoja sjećanja, govorio je Buddha. Ne dopustite da sjećanja koriste vas. Ovaj materijalni svijet je maska, ali ta maska nije materijalna. Načinjena je od iluzije, a iluzija je tvorevina uma. Samo um može rastvoriti ono što je stvorio. Vezani ste na tijelo, a ono nema drugog izbora doli umrijeti. Smrt neće biti poražena sve dok ne postane nestvarna.
Budisti i hindusi