Ujutro odlazimo iz vlažnoga hotela prema Rongbuku. To će biti test izdržljivosti na visinama preko pet tisuća. Predlažu nam da ne spavamo u samostanskom prenoćištu, nego u velikim šatorima. Većina pristaje. Usput zastajemo kod jedne od špilja gdje je meditirao Milarepa koji je doživio prosvjetljenje u prvoj inkarnaciji, što se rijetko događa. Tibetanci vjeruju da je čovjeku dano devet inkarnacija da doživi prosvjetljenje. Ako ne uspije, vraća se u najnižu inkarnaciju, primjerice kaktus, kaže vodič. Meni to zvuči čudno, jer kažu da je Buddha u trenutku prosvjetljenja sagledao svojih deset tisuća života.
Milarepa je u mladosti bio zaveden osvetom zbog nepravde koja je učinjena njegovoj obitelji. U zreloj dobi čežnja za učenjem toliko ga je opsjedala da je zaboravljao na jelo, noću nije spavao, neprestano je istraživao kako doći do pravoga učenja. Konačno je pronašao učitelja koji ga je oslobodio tame zla, teškim radom. Naučio ga je da sva meditacija mora potjecati iz samilosti i ljubavi. U budizmu je samilost ključna. Samilost uklanja razlike između mene i drugih. Oslobođenje i prosvjetljenje moraju biti zasluženi, a ne dani. U kršćanstvu se naglašava milost, milost da smo ljubljeni. Sv. Pavla svjetlost je srušila s konja dok je progonio kršćane. Nakon toga njega su proganjali. Prije ili poslije, patnju ne možeš zaobići.
Milarepa je dalje sam istraživao. U isposništvu je doživio savršeno viđenje, izgubio osjećaj za razlike među pojavama, stekao svijest o Praznini i postao „sunce koje se diže nad snjegovima“. Ideja jednoga naroda, njegova duhovna i rasna bit, izrazi se ponekad u jednom čovjeku. Za Tibet je to Milarepa. Smatraju ga svojim najvećim jogijem, pjesnikom i čarobnjakom, Sokratom Azije. Rodio se u južnom Tibetu 1052. Umro u pećini na Himalaji, 1136. Napisao je sto tisuća stihova.
Nestvarnost je obilježje svega što je stvoreno i protiv toga ne možemo ništa učiniti, zaključio je Milarepa i povukao se u osamu pustih planina. Dva se puta prelaze bez suputnika: put prema smrti i put prema prosvjetljenju. Tamo je zaboravio nadu i strah, zaboravio potrebu da ugađa drugima, zaboravio razliku između sebe i drugih. Govorio je da je jedini istinski razlog za našu bol misao da sva osjetljiva bića koja su moguće Buddhe, nisu toga svjesna, te umiru nesretna. Nirvana se ostvaruje putem savršene svijesti, ne rasipajte svoje vrijeme, govorio je Milarepa. Bolest od pet otrova (iluzija, želja, mržnja, ljubomora i taština) izazvala je u njemu pet stanja transcedentalne svijesti (svijest praznine, svijest kao ogledalo, svijest samilosti, svijest razlikovanja i svijest staloženosti). Za vrijeme njegovih poučavanja duga se pojavljivala na nebu iznad planinskih vrhova. I nas je duga dočekala na ulasku u Nepal.
Budizam uči da mentalni i materijalni svijet ne postoji neovisno o ljudskoj svijesti. Buđenjem svijesti, meditativnim iskustvom i intuitivnim pronicanjem razotkrivaju se sve osobine dvojnosti duha kao lažne i spoznaje se da su sva bića u kozmičkoj hijerarhiji prolazna, uzročno posljedična stanja toka energije u kozmosu. Meditacija je spona između buda svijesti i obične varljive svijesti.
Dostizanje prvobitnog stanja duha u meditaciji i bjekstvo u ljušturu ravnodušnosti, izvana može izgledati isto.
 |  |
Spustili smo se do Milarepine špilje, ali nema redovnika da otvori vrata. Lako se bilo spustiti. Treba se penjati na visini od 4000 m. U zamjenu za špilju, vode nas u tipičnu seosku kuću s malo svjetla i oslikanim namještajem. Tibetanci nomadi nemaju restrikcije u rađanju. Samo oni koji su zaposleni u državnim službama. Veća djeca nose manju. Majka je najmlađega rodila s pedeset i osam godina. Izgleda umorno. Djeca rumenih obraza okružuju foto aparate. Vole se gledati na ekranu. Na ormaru velika limena posuda za novogodišnje slavlje. Sve kuće su izgrađene od kamena s ravnim krovovima. Premda imaju velike prozore, unutra je mrak. Dvorišta su ograđena visokim kamenim zidovima na čijim su vrhovima naslagane balege kojima lože vatru. Tu ne rastu stabla. Imaju puno zastava. U svakom polju, na svakoj kući, petobojna zastava. Mrtve raskomadaju i ostavljaju lešinarima. Imaju električnu struju. Jedna štedna žarulja, punjač mobitela i mali crno bijeli televizor. Jedino je Mongolija slabije naseljena od Tibeta.
Kako se dižemo, tako se i boje mijenjaju. Tamno zelena, zelena, siva, oker, boja pečene opeke, pa fleke žutoga i ljubičastoga cvijeća. Na golome tlu jakovi pasu male busene. Tko bi drugi tu mogao živjeti? Kineze naseljavaju samo u gradove Tibeta. Nomadi se ne miješaju sa strancima. Nose medaljone s Dalaj Lamom oko vrata, makar je to strogo zabranjeno. Tibetanka mi s povjerenjem pokaže svoj medaljon. Slika je okrenuta prema tijelu.
Prelazimo prijevoj na 5100 m. Uz cestu ostaci građevina još od trinaestoga stoljeća. Izgledaju kao golemi termitnjaci. Na toj su visini jedino Nepalci mogli ratovati pod engleskom zastavom. Od sedmoga do desetoga stoljeća, Tibet je bio moćna kraljevina, prijetnja Kini. U desetom stoljeću došli su Mongoli koji su tu vladali do četrnaestoga stoljeća. U osamnaestome su ih ponovo pokušali osvojiti, ali nisu uspjeli. Tibet je i pod britanskim protektoratom bio nezavisan. 1920. Tibetanci su se oslobodili engleskoga protektorata. 1950. Kina je osvojila Tibet. 1959. Dalaj Lama, duhovni i svjetovni vladar Tibeta, morao je pobjeći. Od tada bezuspješno pokušava ostvariti nezavisnost Tibeta mirnim putem. 1989. dobio je Nobelovu nagradu. Kad su Kinezi shvatili da ih ne mogu preobratiti, počeli su Tibet sustavno naseljavati. Iscrpljuju rudno bogatstvo Tibeta i koriste Tibet kao odlagalište opasnoga otpada.
Milarepa
