Dolazimo u hotel Tibet International. Šofer zakrči promet dok manevrira kroz uski prolaz u hotelski vrt. Na ulazu molitveni kotači. Na recepciji fotografija Dalaj Lame. Tibetanski stil u interijeru ima puno frizova u plitkom i dubokom reljefu, puno crvenoga i zlatnoga i osoblje koje se smješka i klanja. Namaste, pozdravljam ono što je sveto u tebi, nije samo poza. To je i čista posteljina i čista kupaonica. Šteta što nema vremena za odmor. Obilazak grada nakon neprospavane noći. Kathmandu ima četiri milijuna stanovnika. Cijeli Nepal dvadeset i osam. 88% hindusi, 9% budisti, 3% kršćani. Oni kažu da sad zapravo imaju hinduizam, budizam i turizam. Sedamsto tisuća turista.
U Nacionalnome muzeju doznajem: 1768. su se mala kraljevstva ujedinila u jedinstvenu državu. Nikad nisu bili britanska kolonija. Nikad se nisu borili s Indijcima, samo s Britancima koji su vladali Indijom. Britanci su bili toliko fascinirani njihovom hrabrošću i izdržljivošću da su Nepalce angažirali u svojoj vojsci. Gurke su školovali u Velikoj Britaniji, a šerpe su koristili u ekspedicijama. Nepalci kažu da je njihova nacionalna karakteristika jako i hrabro srce. Imaju mnoštvo kamenih lavova, imaju mističan odnos prema prirodi koja bistri um, daje energiju i mir. 1934. Britanci su Nepalu poklonili prvi auto. 1938. Hitler im je poklonio prvi mercedes. 2001. mladi je kraljevski nasljednik poubijao deset članova svoje uže obitelji, jer mu majka nije dozvolila da se oženi voljenom djevojkom. Na kraju je i sebi oduzeo život. Nakon toga, kraljevska obitelj nije više uspjela postaviti kralja kojega bi narod cijenio. Svi kraljevi u Nepalu bili su Hindusi. Zanimljive su njihove fotografije. Svi visoki i stasiti, obučeni u elegantnu evropsku odjeću. Kako je to moguće, pitam vodiča, kad su svi ostali Nepalci tako sićušni. Bolje su se hranili i imali su vremena za vježbanje. Čak su i tenis igrali. Imali su veličinu u krvi, još je dodao. 1975. Kralj Sikkim oženio se Amerikankom. Tada je Nepal imao velike snove, uzdahne vodič. Sad ih nema. Od 2006. Nepal je republika. Kruna je na sigurnom. Kako se zraka sunca kreće po podu, vide se zrnca prašine. Svjetovi nastaju i nestaju poput zrnaca prašine u sunčevoj zraci.
Vodič priča da potiče iz obitelji sa šesnaest članova. Meso su jeli jednom u dva mjeseca. Svaka žena u obitelji imala je samo jedan sari. Sad on gleda svoju ženu kako ide na posao u trapericama, i nije ju briga što zure u nju. Jedini mu sin ima dvadeset i jednu godinu i više zna o Sjedinjenim Državama nego o Nepalu. Iz svake obitelji srednjega sloja, jedan studira vani. Prije im je sva roba dolazila iz Indije. Sad iz Kine. Sve same lažne marke. Zagađenje im je veliko, jer je Kathmandu u dolini. Ljudi nose maske. Boluju od alergija, bronhitisa, astme. Oni koji na čelu imaju crveni znak, posjetili su hram. Znak može biti i žuti ili tri horizontale od pepela. Na kraju ćeš se u prah pretvoriti. Treba se prisjetiti. Grad je ujutro krcat ljudima. Poslije podne gledaju sapunice. Vodič nastavlja svoju priču. Budisti briju cijelu glavu. Hindusi ostave na vrhu glave čuperak. Kad se prvi puta obriju, zavežu im oko vrata deblji konac, znak da mogu raditi sve muške stvari. Ovdje su žene građani drugoga reda. Kad imaju mjesečnicu ne smiju ići na slavlja, ne smiju u hram, ne smiju u kuhinju, ne smiju s mužem u krevet. Spavaju na podu. Nepalci vole tvrde krevete i jako tvrde jastuke. Djevojke koje se žele dobro udati poste svakoga ponedjeljka. Ona koja se ne uda ide u pakao. Ako namjerno ubiješ kravu, ideš u zatvor dvadeset godina. Mladi sve više gube tradiciju. Uglavnom su materijalisti, kaže vodič. Internet mijenja društvo. Sve je manje religiozno. Kaže da njemu nisu važne kaste, a svako malo naglasi da je brahman. Kaže i da Indijci ne razumiju Nepalce, a Nepalci razumiju Indijce.
Kathmandu ima tri trga, jer obuhvaća još dva grada. Patan i Bhaktapur. Svi imaju staru palaču, trg i mnogo hramova.
 |  |
Trg Durbar. Ima više hramova nego kuća i više bogova nego ljudi. Zrak je gust. Magla zbunjenosti, strahova, želja, sjećanja, uobrazilja i čežnji toliko je gusta da jedva mogu prodrijeti kroz nju. Ništa u ovoj dolini ne obećava dodir s duhovnošću. Ulazimo u atrij i zajedno s hrpom raznih turista čekamo da se na visokome drvenom prozoru pojavi mala božica. Mora biti iz budističke obitelji. Dovedu je kao malenu djevojčicu u hram, ako ne pokaže strah kad ju stave između stotinu i osam nilskih konja s odrezanim glavama. Mora još imati trideset i osam savršenstava, odgovarajući horoskop i kosu do struka. Ne smije imati niti jedan ožiljak i može biti božica sve dok ne izgubi makar i jednu kap krvi, a to je najduže do jedanaeste godine. Poslije toga uglavnom ostaju djevice, jer se nitko ne usudi oženiti božicom. Kruži priča da je jedan pokušao i umro u prvoj bračnoj noći. Dok traje njezino božansko poslanje, ne smije dotaknuti tlo, niti govoriti. Svi gledaju prema prozoru. Zabranjeno je fotografiranje. Zabranjeno govorenje. Dvojica muškaraca pomno promatraju turiste. Djevojčica u crvenom pojavi se na prozoru, ali je brzo povuku. Jedan je nedisciplinirani turist usmjerio svoju kameru prema prozoru. Ne zna se hoće li se dijete ponovo pojaviti, a ako se i pojavi to će trajati dvije minute. Izlazi trideset puta godišnje. Živi u potpunoj izolaciji. Tko bi mogao svojoj kćeri poželjeti takav život? Kasnije dobiju penziju, ali ostaju izolirane. Kad ponovo izađe svi se poklone i pozdrave uz naklon. Namaste. Ona ne kaže ništa. Boginje ne razgovaraju s ljudima. Dijete se vrpolji dvije minute i nestane s prozora.
 |  |
Jela su im uglavnom ljuta. Golemi raviol s mljevenim mesom ili povrćem, ovdje zovu momo. Smatraju ga nacionalnim jelom i stvarno je za preporuku. Prometna komunikacija se odvija trubljenjem. Ima malo semafora, a na zebre se nitko ne obazire. Kaos. Najbolje je pobjeći u san. Jet leg to ne dopušta.
