OMAN

Muscat. Zadnji dan u Omanu, sutra se vraćamo. Polovica grupe odlučila je preskočiti jutarnje aktivnosti. Odmarati će se u hotelu i liječiti ozljede. Mi se držimo plana. Prvo je posjet Operi, pored koje smo više puta prošli i čiju smo ljepotu zapazili.

Royal Opera House, kako se službeno naziva, još jedan je Sultanov dar Omanu. Simbolički gledano, vjerojatno najznačajniji. Kao i Velika džamija, i Opera je izgrađena uz autoput da svojom ljepotom privuče prolaznike. Arhitektura je prepoznatljiva: klasični omanski stil, bijeli kamen, različite razine, trjemovi, kule, visoki izlomljeni lukovi, dinamično ponavljanje uzoraka. Cijela je zgrada opasana kolonadama koje štite od sunca ili rijetkih kiša. Unutar zgrade pažnja je posvećena svakom detalju. Glavni foaje izrađen je u bijelom mramoru i tikovini. Mramor je diskretno ukrašen reljefnim uzorcima i intarzijama, a strop od tikovine ugraviranim zlatnim listićima. Foajeom dominira simetrično stepenište koje vodi do loža. Multifunkcionalna dvorana ima 1100 mjesta. Komplicirana hidraulika mijenja oblik dvorane, ovisno o vrsti izvedbe. Za promjenu iz ‘opernog’ u ‘simfonijski’ prostor, poravnaju se bočni zidovi, spušta stop, pomiče nekoliko prednjih redova i skraćuje pozornica, sve da bi se postigla savršena akustika. I orgulje na pozornici su pomične, druge su najveće na svijetu. No, arhitektonska elegancija, savršenstvo detalja, napredna tehnologija i kvaliteta izrade nisu najveća vrijednost Opere, već je to njeno simbolično značenje, ono što ona predstavlja.

Opera, više od opere

Opera je otvorena 2011. godine, a u programu su bile operne predstave, baleti, simfonijski koncerti i jazz koncerti. Izrađena je po želji sultana Qaboosa, kako Omanci kažu, o njegovom trošku. U to doba bila je prva operna kuća na Arapskom poluotoku. Prva najbliža bila je u Kairu, na oko 3.000 kilometara. Izgradnja Opere dovela je do polemike u cijeloj zemlji i posebno u islamskoj zajednici. Prvi se oglasio veliki muftija, šeik Ahmed Al Khalili, koji je izjavio da je neprihvatljivo da muslimani posjećuju Operu, jer su ples i glazba grijeh, a što se pak tiče ljepote zdanja, da ima i drugih lijepih zdanja koje se mogu pogledati. To je dodatno izazvalo eksploziju rasprave suprotstavljenih strana.

Što je sultana potaknulo na takav hrabar potez? Zašto je odlučio realizirati veliki, skupi i upadljiv projekt, koji nije prioritet za nisko obrazovanu, slabo plaćenu i nedovoljno zaposlenu većinu Omanaca. Na prvi pogled čini se da je sultan zadovoljio svoju strast za klasičnom glazbom. Iz istog razloga Oman ima simfonijski orkestar i radio stanicu s klasičnom glazbom. Svoju je ljubav prema različitim vrstama glazbe želio podijeliti sa svojim narodom i potaknuti ih u tome. Bez sumnje je na umu imao želju za višom civilizacijskom razinom i društvenom zrelosti, kojima svaki narod treba težiti.

No, možda je Opera iznad svega toga. Ne smije se zanemariti sultanova mudrost, koja nadmašuje njegovu strast. Kada vlada ili vladar razmatraju prioritete, postoji nešto izvan novca, usluge ili infrastrukture. To je pitanje dostojanstva i ponosa. Pitanje težnje naroda prema napretku općenito. Možda je s opernom kućom Sultan Qaboos namjeravao predstaviti svoju osobnu viziju o kulturnom napretku. Glazba i umjetnost sjedinjuju ljude, bez obzira na nacionalnost ili vjeru. To je nešto s čime se većina ljudi može poistovjetiti. Poslao je poruku i potaknuo raspravu. I to je bilo 2011. godine, u godini Arapskog proljeća i demonstracija. Javna polemika nije izostala. Prvo je krenuo Veliki muftija koji se okomio na grešnu kuću, a zatim i Omanci koji su tvrdili da se taj novac mogao bolje utrošiti. Cilj je postignut. Po vjeri, koja je zapravo način življenja, muslimani izbjegavaju trezveno rasuđivanje, nego žele da im se naloži u što moraju vjerovati i što trebaju činiti. Zato su tu šeici, imami i muftije. No, pozivom muftije da se Opera bojkotira, mnogo je Omanaca shvatilo ovu besmisao. Rasprava se proširila i na druge teme, kao uvijek aktualni položaj žena u islamu. Ukratko, operna kuća je postala inspiracija.

Na kraju, možda su ipak to sve konstrukcije i nagađanja. Možda je sultan Operu, taj kulturni biser izgradio za svoju dušu.

Nakon Opere odlazimo u Nakhal, gradić udaljen jedan sat vožnje. Pogledat ćemo našu zadnju utvrdu i smočiti noge u tamošnjim termalnim vodama.

Nakhal je lijepa utvrda. Iako, nakon što smo tri takve pogledali prethodnih dana, sada mi sve izgledaju isto. Sve su boje gline, nazubljenih kula, asketsko uređenih prostorija, a isti su i obrambeni sustavi. Posebnost ove je da nema pravilni oblik, već slijedi nepravilni oblik visoke stijene na kojoj je izgrađena. To joj daje posebnu ljepotu. Izgrađena je da čuva dolinu s plantažama palmi i trgovački put koji je vodio od mora do Nizwe. U njoj je muzej starog oružja, a u okolici, postoji i streljana na kojoj se može pucati iz starih oružja. Nasser nas vodi kroz muzej i upoznaje s običajima koje nam još nije spomenuo. Neke su prostorije zanimljivo opremljene. Utvrda je poznata po profesionalnim fotosessionima koji se ovdje održavaju, Nasser načas iskoristi naše cure da izvede svoj. Utvrda je blizu Muscatu pa je na meti organiziranih grupa s kruzera. Tako je i danas. Masa turista okupirala je utvrdu. Nismo navikli na gužvu, smeta nam.

U wadiju, gdje se nalaze termalni izvori, opet nas dočeka veća grupa turista s kruzera. Vozač predloži da u vikendici njegove obitelji počekamo dok se ovi raziđu. Po bijeloj cesti vozi nas van sela, u pustoš među gole planine. Vikendica liči na manji turistički resort. Na nekoliko hektara omeđenih visokim zidom, tu su velika dvorana za druženje, kuhinja, zatvoreni bazen, po jedan bungalov za svaku obitelj i igralište za djecu. Slikoviti prikaz onoga što u Omanu znači velika obitelj. Tu se susreću i druže na obiteljskim slavljima ili praznicima. A praznika ne nedostaje: tri dana za kraj ramazana, tri dana za kraj hadža, Muhamedovo rođenje, Muhamedovo uzašašće, Dan državnosti na dan sultanovog rođenja i Dan obnove kada je Sultan sjeo na prijestolje. Uposleni Pakistanac uređuje i čuva imanje. Vodu crpe iz podzemnog izvora. Vozač je inače vodoinstalater i sam je napravio sustav navodnjavanja. I brat mu je vozač. Ako vozači imaju takve vikendice, što li imaju ostali?

Turisti s kruzera su otišli, Nakhal Hot Spring je opet pust. Ali uzeli su nam dragocjeno vrijeme. Nema više vremena za posjet wadiju. Zaustavimo se kod izvora termalnih voda gdje topla voda izlazi iz stijene i puni bazen i odlazi u rječicu. U bazenu se kupa nekoliko Omanaca i turista. Društvo nije privlačno. Radije sjednemo na kamen i obavimo kratki ribe piling. Za čas se skupe ribice.

Popodne se u Muscatu sastanemo s rehabilitiranim dijelom ekipe. Odmarali su se i šetali. Tanja ima novu udlagu.

Nasser nas vodi na završni omanski doživljaj. Izlet s drvenim dhowom po Muscatskom zaljevu uz nezaobilazni sunčani zalazak. Na brodu opet silni turisti s kruzera. Nikako da ih se riješimo.

Bez obzira na sve, otisnuti se na morsko plavetnilo je uvijek doživljaj. Prizori se dovoljno sporo mijenjaju da možeš na trenutak ostati sam sa sobom.