OMAN

Vozimo se u selo Misfah al Abreyeen. Dok se sultanat, čuvajući običaje i kulturnu baštinu, ubrzano modernizira, dok spaja moderno s tradicijom, Misfah al Abreyeen je odlučio držati se više tradicionalne prošlosti. Ali možda je i to dio nekog plana.

Selo je u brdima iznad Al Hamre, na manje od pola sata vožnje. Cesta ide do nadomak sela. Parkinga nema, na cesti uz kanjon, parkirana je kolona terenaca koji su dovezli turiste. Dalje se ide pješice. Važnu ulogu u neprihvaćanju suvremenoga načina života vjerojatno je odigrao njegov položaj. Selo je smješteno na obroncima strme planine. Kuće su izgrađene na stijenama, a nasade palmi terasasto se spuštaju sve do doline. Daje dojam osamljenog zelenog otoka u surovoj i goloj planini. Život u ovom kraju jedva da se promijenio u zadnjih nekoliko generacija ako izuzmemo cestu i struju. Živi se od uzgoja datulja, banana i limuna. Palme obično rastu u nizinama i rijetko uspijevaju u ovakvim planinama. Za to je zaslužan falaj koji teče kroz selo i spušta se sve do nizine.

Falaj kao izvor života

Voda je od uvijek saveznik. Gdje god ima vode, niču naselja. No, tu je klima nemilosrdna. I zemlja je surova. Voda začas nestane. Zato su razvili usavršen sustav navodnjavanja, falaj. Podzemna voda se otvorenim ili zatvorenim glavnim kanalom vodi do sela, a zatim se manjim kanalima širi dalje prema potrebama. Vode ima tijekom cijele godine jer podzemna jezera ne presušuju, no ona se ipak distribuira prema prioritetima. Prvo se odvaja pitka voda za domaćinstva, a nakon toga se vodi u posebne bazene za kupanje i pranje. Džamije također dobiju svoju vodu. Ostatak ide za navodnjavanje. Ova se pravedno distribuira seljacima po njihovim potrebama. Dogovaraju se razdoblja puštanja vode u polja. Nasser nam pokazuje kamene tornjeve na susjednom brdu, koji su se u prošlosti koristili za mjerenje vremena. Svaki stup predstavljao je jednog korisnika. Kad bi se zvijezde poravnale s njegovim stupom, pustili bi mu vodu. No, kako to obično biva, ima i slučajeva gdje se pravo na vodu nasljeđuje. Karakteristika falaja je da se ne koristi dodatna sila za distribuciju. Ona stalno teče nizbrdo. To su uski kanali, sada betonski, široki do pola metra, dugi i po nekoliko kilometara. Za održavanje i upravljanje malim falajom dovoljan je jedan čovjek, ali je za velike potreban angažman više ljudi. Prvi falaji su se u Omanu počeli koristiti prije više od 2000 godina. Ima preko 3000 aktivnih falaja i njima se još uvijek obavlja veći dio navodnjavanja. Pet od ovih falaja su kandidirani za UNECSO-ovu Svjetsku kulturnu baštinu. Sutradan ćemo posjetiti jednog od njih.

Selo je djelomično napušteno, neki nisu odoljeli gradskom komforu i otišli su, ali ima dosta naseljenih kuća. Naselje se nalazi na velikoj strmini i nema mjesta za ceste. Staze prolaze kroz kuće. Kao i u drugim starim selima, kuće nisu obojene. Kamene su i ožbukane blatom. Stanovnici su strpljivi prema procesijama turista koje svakodnevno pohode selo i remete im mir. Neki dozvoljavaju da zavirimo u njihove posjede, a neki ne. Oni koji to ne žele, upozoravaju pisanim znakom. Zamoljeni smo da ne fotografiramo bez dopuštenja, a naročito ne žene. Neki su znali iskoristiti turiste; prodaju se med, voće ili iznajmljuju sobe. Oduševljavaju njihova ulazna vrata. Cijela pokrajina Nizwa je po tome poznata. Neka su drvena, neka metalna, ali nema jednakih. Svatko dodaje svoj umjetnički detalj. Prolazimo pored hotela „Misfah Old House“, jedinog u selu. Tradicionalno su renovirali staru kuću. Ima lijepi pogled na dolinu, ali sobu u kojoj se spava na podu platit ćete tisuću kuna. Spuštamo se dalje strmim puteljcima koji vode uz kanale falaja. Prolazimo uz bazen za kupanje. Japanke nisu primjerene na ovom obilasku. Neki već kukaju kako će se uspeti natrag. Seljaci ovaj put prevale više puta dnevno s magarcima, natovarenim datuljama i drugim plodovima. Kako se spuštamo, plantaže datulja sve su veće, pojavljuju se i palme banana. Korito rijeke koje se spušta kroz plantaže je sada prazno, sva voda teče falajem.

Uspon je za neke naporan. Čekamo ih na vidikovcu s kojeg puca pogled na okolne planine i Wadi Misfah, dolinu s plantažama. Nasser nam pokazuje postaje na kojima je uvijek bilo pitke vode za seljane i prolaznike. Sada su tu slavine, a pored njih jahle, glineni ćupovi, koji prikazuju kako je to nekad bilo. Jahle s vodom vise i na prozorima nekih kuća. Mi pijemo radije našu iz plastičnih boca.

Napuštamo Misfah, mistično selo koje je preživjelo iskušenja suvremenog svijeta. Krećemo prema vrhu Jabal Shams, krovu Omana.