OMAN

Dvorac Jabreen, mali dragulj

Dvorac Jabreen je mali dvorac, ali važan u povijesti Omana. Sagradio ga je imam Bala’rab bin Sultan Al Yarubi krajem 17. stoljeća. Do tog doba Omanom su vladala mnoga plemena koja su uglavnom bila u međusobnom sukobu. Imam, vjerski poglavar, obično se birao iz najutjecajnijeg plemena, ali praktično nije imao nikakav utjecaj. No, njegov otac, imam Sultan bin Saif je uspio ujediniti sva plemena i završiti borbu koju je započeo njegov bratić Nasser. Osloboditi Oman od Portugalaca koji su držali omansku obalu i dio unutrašnjosti. Nakon smrti, naslijedio ga je sin Bala’rab, što je bio prvi slučaj nasljeđivanja imamata. Do tada se imam birao, po tradiciji ibadi muslimana. Bala’rab i njegov brat razvili su Oman u snažnu pomorsku silu. Počeli su proganjati Portugalce sve do Indije i po obali Istočne Afrike. Sve do Zanzibara. Zauzeli su i Zanzibar koji je nakon toga stoljećima bio omanska kolonija, čak neko vrijeme i njegova prijestolnica. Od tada do danas, Oman nije nikad više bio pod vlašću neke strane sile.

Dvorac nije kao ostali u Omanu. Izgrađen je nakon što su Portugalci protjerani, u razdoblju mira i nema izražene obrambene osobine. Bala’rab je bio strastveni ljubitelj znanosti i umjetnosti pa je dvorac postao važan centar učenja astrologije, medicine i islamskog prava. Dio, u kojem je boravio vladar, ima tri kata i pedeset i pet prostorija. Nakon razgledavanja prvog kata, sve prostorije izgledaju slično, ali ima ih nekoliko koje se ističu. Jedna od tih je Dvorana Sunca i Mjeseca. Služi za sastanke i prijam važnih gostiju. Raspored od četrnaest prozora, jedan red do poda, drugi do stropa, omogućava protok zraka za održavanje ugodne temperature dok je vani pakleno vruće. Goste koje nije poznavao ili pak u koje nije imao povjerenja, primao je u posebnoj dvorani s četiri tajne komore sa skrivenom stražom. Zanimljivo je da je i njegov konj imao svoju prostoriju na prvom katu. Interijer dvorca je opremljen artiklima iz tog doba, stropovi su ukrašeni, svodovi lukova ispisani arapskom kaligrafijom, a u sredini je unutrašnje dvorište s drvenim balkonima na kojima je vladajuća obitelji uživala u hladovini i svježem zraku. U prizemlju je veliko skladište za datulje za slučaj dugotrajne opsade. Dno skladišta je izbrazdano. Pod vlastitom težinom iz datulja se u brazde cijedio sok sličan medu. Za vrijeme mira se jeo, a za rata se zagrijan polijevao po napadačima. Nasser kaže da je Jabreen jedan od najljepših povijesnih dvoraca sultanata. Ispričao nam je anegdotu oko borbe za vlast: Bala’rab je naslijedio imamat od oca, ali je stalno bio u sukobu s bratom Saifom koji se htio dokopati vlasti. Tako se u jednoj od opsada dvorca Saif teško razbolio. Kada je Bala’rab čuo da mu se brat razbolio, primio ga je u dvorac da ga izliječi. Dok se Saif liječio, razbolio se Bala’rab i umro. Saif je tako ostao u dvorcu kao novi vladar.

Utvrda Bahla

Utvrda Bahla sasvim je druga priča. Izgleda upravo onako kao si utvrde zamišljamo. Moćna je, impresivna i neosvojiva. Izgrađena je u XIV. stoljeću, trista godina prije Jabreena. Trokutastog je tlocrta. Izgrađena je na kamenom grebenu u istoimenom gradu okruženom zidinama duljine desetak kilometara. Pored utvrde je stara džamija, drevno selo i bunari s razgranatim falajem, sustavom za navodnjavanje. Među većima je ove vrste u svijetu i među najstarijima u Omanu. U prošlom stoljeću je zapuštena pa joj je prijetilo urušavanje. UNESCO ju je postavio na listu ugroženih objekata svjetske baštine. To je dalo poticaj sultanu da u njenu rekonstrukciju uloži znatna sredstva. Rekonstrukcija vanjskih zidova je završena, no unutrašnjost još nije. Nije opremljena kao utvrda u Nizwi ili dvorac Jabreen, nema se što razgledavati osim zidina. Utvrdu nadvisuje visoka kula osmatračnica. Obiluje kulama i vojnim zgradama koje imaju i do pet katova. Sve je u boji pijeska.

U boji pijeska je i obližnje napušteno selo. Kuće su u zapuštenom stanju zbog kiša koje urušavaju zidove od blata. Tko zna hoće li se ikada ovo selo moći revitalizirati.

Spavamo na periferiji grada. Sutra je petak, naša nedjelja. Nizwa je blizu, na dvadesetak kilometara, a petkom se u sokaku u Nizwi održava atraktivni stočni sajam. No, prije spavanja Nasser želi ispuniti svoj naum. Obrijati me ‘alla Omany style‘. Vodio bi on i Slobodana, ali se Slobodan negdje sakrio. Vodi me brijaču u obližnje selo. Čekamo red. Ulazimo u separe. Brijač s bijelom kapicom se zbunio, ne zna što bi sa mnom. Nasser daje dodatne upute. ‘Omani style’ podrazumijeva brijanje obraza, desno i lijevo ispod donje usnice i ravan rez na vratu. Odlučimo se na ‘light‘ verziju. Na kraju su svi s rezultatom zadovoljni. Brijač ipak malo manje, zbog mojega krvavog vrata.

Ujutro, dok se ostali spremaju za odlazak u Nizwu, Nasser me vodi do grupice starijih Omanaca koji sjede u hladovini. Pije se kava i jedu datulje. Nasser nešto objašnjava, razumijem samo ‘Croatia, Serbia, Bosnia‘. Omanci me proučavaju i zadovoljno klimaju glavom. Nude nas kavom, datuljama i halvom. Važno je ostati priseban. U desnoj ruci obično držim fotoaparat i refleksno mi dođe prihvatiti ponuđeno lijevom rukom. Nikako, to je nepristojno. Prihvaćati i davati smije se samo desnom rukom. Prebacim fotoaparat u lijevu ruku. Kada se popije kava, odmah nude drugu. Ako ne želite više, zatresete šalicom.

Utvrda Nizwa

Utvrda u Nizwi jedna je od prvih koju je sultan dao restaurirati. Prepoznatljiva je po ogromnoj kuli. Postoji još od 9. stoljeća, ali u današnji oblik ju je u 17. stoljeću dogradio imam Sultan bin Saif Al Yarubi, isti onaj koji je istjerao Portugalce. Bilo je to doba prosperiteta i razvoja, doba kada su „putevi bili sigurni, roba jeftina, profit visok i usjevi bogati“. Gradili su je dvanaest godina. Tu su Omanci pokazali umijeće i inventivnost u građenju obrambenih objekata. Glavna kula je promjera 45 metara i visoka 30, s jednako toliko dubokim kamenim temeljem. Do polovine je ispunjena kamenjem kroz koje se penje uskim i strmim cik-cak stubištem. Na svakom skretanju su debela drvena vrata, iznad kojih su takozvane ‘ubojite rupe’. Kroz njih se odozgo prolijevalo vruće ulje na napadače ili voda ako su ih pokušali zapaliti. Zavijanje stubišta je onemogućavalo upotrebu udarnih ovnova. S dvadeset i četiri topa i sto dvadeset mušketira kontrolirao se prilaz sa svih strana. Impresivna kula je utvrdi donijela auru nepobjedivosti. Sama utvrda je izgrađena iznad podzemnog vodenog toka koji je osiguravao opskrbu vodom u slučaju opsade. Unutar utvrde mnoštvo je zgrada, terasa, prostorija, stepeništa, prolaza, hodnika i podzemnih tunela. Praznik za oči za sve koji vole čiste linije i jednostavne geometrijske oblike.

U utvrdi je mali muzej koji prikazuje običaje i život onog doba. S vrha tornja puca prekrasan pogled na cijelu dolinu, planine i grad Nizwu. Odmah do utvrde prostire se sokak.