OMAN

U sokak u Nizwu treba doći petkom. Omanci petkom, onako kako mi nedjeljom, idu u šoping. Taj dan se kupuju koze i krave. Sokak je organiziran po vrstama robe. Tu su sokak za voće i povrće, sokak za ribu, za meso, za datulje, za halvu, zanatski sokak i kozji sokak. Sokak nije velik i neki dijelovi su modernizirani. Ne možete se izgubiti. Za razliku od Mutraha, gdje su većina prodavača Indijci, ovdje su domaći. I kupci su lokalni. Nema neke orijentalne romantike, ali nema ni previše turista. Osjeća se autentičnost.

Sakupljači suvenira imaju također svoj kutak. Oko glavnog trga i na glavnim alejama. Nitko ne trči za turistima i ne gnjavi ih, ali sve je mahom duplo skuplje. Treba se cjenkati, to je dio igre. Ivana uđe u dućan na trgu, sa svjetlucavom bižuterijom koja visi od stropa do poda. Kupila bi veći broj narukvica da podijeli svojima kod kuće. Zatraži količinski popust pa počinje cjenkanje. Prodavač ne popušta pa Ivana pozove Nassera. Ovaj se pokazao iskusnim pregovaračem. Prodavač samo što ne zaplače. Kaže da će ga majka izvikati. Ništa od trgovine. I to se događa, da vas puste da odete.

Khanjar, simbol muškosti i simbol Omana

Za nas turiste najprivlačnija je prodaja trofejnog oružja i prodaja stoke. Oružje se prodaje na samom ulazu u sokak kako se ljudi naoružani puškama ne bi morali probijati kroz gužvu u uskim sokačkim ulicama. Tu ima i nekoliko dućana s puškama, ali gužva je ipak oko prodavača na cesti. U improviziranom buvljaku oružja cijene su niže. Neki su svoje oružje poslagali na zidiće u hladovini, a neki na stoliće obližnjeg kafića. Stariji se okupljaju oko khanjara, mladi oko pušaka. Nasser kaže da je automatsko oružje u Omanu zabranjeno. Izloženi su trofejni karabini, ali ima i novih sa snajperom i ne izgledaju nimalo trofejno. Svi gledaju puškama kroz cijev, vidi se da se razumiju puške. I mi kad kupujemo polovni auto gledamo u motor, kao da nešto razumijemo.

Omanci vole oružje, to im je u tradiciji. Beduini su oduvijek bili naoružani puškama i bodežima.

Bodež khanjar je nacionalni simbol, nalazi se na zastavi, novčanicama i sultanovom grbu. Do 1970. godine smjeli su ga nositi samo članovi kraljevske obitelji. Sultan Qaboos je to promijenio, sada ga u svečanim prilikama nose svi odrasli muškarci. Osobna je čast nositi ga, predstavlja simbol muškosti, hrabrosti i statusa, a sada je i ukras. Nosi se zataknut o srebrni pojas. Zbog krvave prošlosti, nije pristojno izvlačiti ga iz korica. Narodna izreka kaže da se izvučeni khanjar, smije u korice vratiti samo krvav. I na slikama je uvijek u koricama. Pitao sam se kako se nož zakrivljen pod pravim kutom može izvaditi iz korica. Ispostavilo se da je bodež gotovo ravan, zakrivljene su samo korice. Drške su od različitih materijala. Najčešće su ukrašene srebrom, zlatne su rezervirane za plemstvo, za manje imućne su od bakra ili mjedi. Tko može, daje ga izraditi po mjeri s dekoracijom kakvu je zamislio. Cijeli je svijet isti, svi imaju potrebu za isticanjem. Na zapadu ljudi odmjeravaju odjeću i obuću, a kod njih su svi su u bijeloj dišdaši i sandalama, pa na khanjaru mogu iskazati status. Zato ih pomno biraju. Promatrao sam jednog Omanca kako deset minuta neodlučno pilji u dva srebrna ne mogavši se odlučiti. Najradije bi kupio oba. Kao naše žene kada kupuju cipele.

Jedinstveni kozji sokak

Naš vodič i već prijatelj Nasser nas požuruje. Stočni sajam u kozjem sokaku počinje u sedam ujutro i traje do devet sati, a sada je već deset. Ne brinem se, podsjetim se podnevnih riba u ribarnici. U prolazu zastanem da fotografiram starijeg čovjeka koji na ulici prodaje datulje. On naglo izvadi mač i uperi ga u mene. Hoće se slikati sa mnom. Očito mu se sviđa moj style. Takav se mač koristi na svadbama u tradicionalnom plesu, u kojem se simulira borba dva muškarca.

U kozji sokak vlasnici stoke dovode svoje ovce, koze, goveda, čak i deve. Najviše ima koza, zato sokak tako zovu. Nizwin sokak je jedinstven upravo po licitiranju žive stoke. Način kako se radi, nije se mijenjao stoljećima. Prije nego stoka dođe u prodaju, pregleda se je li zdrava, koliko se to može ustanoviti pregledom usta. Većina vlasnika unajmi profesionalnog prodavatelja. Kažu mu svoju cijenu, on doda nešto provizije i krene u prodaju. Stoku vode u krug. S vanjske strane stoje promatrači, a ozbiljni kupci su u unutrašnjem krugu, u sjeni nadstrešnice. Prodavač izvikuje cijenu, kupac izvikuje svoju ili prihvaća gestikuliranjem. Ponekad kupac zahtijeva da pregleda životinju. Dobrim grlima cijena raste sa svakim krugom, slabijima pada. Kada se stabilizira, proda se zadnjem ponuditelju. Cijena za kozu kreće od 50 riala, a za kravu od 200.

Malo smo ipak zakasnili. Koze i ovce su već prodane. Sada se prodaju goveda. Nije velika gužva kao rano ujutro, ali dovoljno da se osjeti ugođaj. Ima i turista koji kasne poput nas. Galama je sveopća. Prodavači se nadvikuju, kupci gestikuliraju. Krave su prestrašene, s izbuljenim očima, a telad se rita. Mali magarac ne želi se pomaknuti, kako mu i dolikuje. Turisti traže najbolju poziciju za fotografiranje. Groteskno je kako su u ovom kaosu svi ozbiljni. Izvan kruga, Omanci se šepure s kupljenim kozama na povodcu. Pokazuju ih prijateljima. Vjerojatno izmjenjuju recepte. Zaustavi me jedan šminker u pastelnoj dišdaši koja se slaže s bojama na kumi, pokušava namjestiti tek kupljenog jarića da ih fotografiram. Jarić ne surađuje, okreće se prema majci koja ga doziva.

Vraćamo se praznih ruku, ali bogatiji za zanimljivo iskustvo. Ne znam za vegetarijance.

Valja obaviti i nešto kupovine. Nisam ljubitelj suvenira sakupljača prašine. Za pet riala kupim u sokaku najbolju omansku halvu. Vidi se to po ogromnoj gužvi, turista tu nema. Halva je pakirana za poklon u srebrnu posudu. U sokaku za datulje za dar kupim vakumirane datulje. Tu su pak samo turisti, nema domaćih ljudi. Više kušaju, negoli što kupuju pa se neki i najedu. Dok čekamo ostale, Nasser me opet vodi na kavu s lokalcima. Raspravlja se o cijeni nafte na svjetskim burzama. Makar tako izgleda. Svi Omanci jako brinu oko cijene nafte. Naime, sultan je prije nekoliko mjeseci najavio da će morati uvesti poreze ukoliko cijena nastavi padati.