Izlet katamaranom

KUBA – Putopis 13/14

U hotelu se može prijaviti za izlet katamaranom do bazena gdje dresiraju delfine. Katamaran krcat. Poluoblačno je i vjetrovito. More se spaja s obzorom u tmastim i tirkiznim nijansama. Trešti glazba. Toče se kokteli. Momci s katamarana animiraju turiste. Pravi su profesionalci. Kolos djevojka leži na mreži i siše bucmasti termos. Neki plešu. Plovimo uz male zelene otočiće. Delfini su daleko na pučini. Dobro su dresirani. Možeš ih maziti, ljuljati u naručju kao bebu, ljubiti. Dodir je ugodan i opuštajući, pogotovo meni koja se bojim dodira s velikim životinjama. Iskustvo dodira otpušta strah. Divota. Zahvaljujem Mari, našoj delfinki.

Na povratku plovimo kroz šumu mangrova do koraljnog grebena gdje dobivamo maske za ronjenje. Plave, žute, svjetlo plave, prugaste, žuto plave ribe plivaju između sivo smeđih nakupina različitih oblika. Tu i tamo ljudska noga. Ugledaš neki sasvim drugačiji svijet, kad staviš masku i zaroniš ispod površine. Zvižduk dokida čaroliju. Plovi se dalje, na otočić s pijeskom bijelim i sitnim kao kaolin. Nestali su tmasti oblaci. Sunce prži po bjelini obale. More toplo. Posluže nam i jastoga za ručak. Sviraju Besame mucho. Vesela crnokosa djevojka upita me od kuda sam. Kad kažem da sam iz Hrvatske, pozove svoje prijateljice da se zajedno s njom raduju toj činjenici. One su iz Argentine.

Atmosfera na katamaranu se zagrijava do usijanja. Sunce, kokteli, disco glazba, animatori. Sad već svi plešu. Žestoka animacija. Učinilo mi se da mornari i sami istinski uživaju, sve dok nisu izvadili plastičnu kantu i objavili da očekuju napojnicu od najmanje deset, a poželjno trideset dolara. Glavni hoda uokolo s prozirnom kantom i sa svakim se rukuje.

Kad smo ušli u hotel, pljusnula je kiša. Imali smo sreću na tom izletu. Ovdje nikad ne znaš kad će se kiša stuštiti.