• Za turističko putovanje je potrebna turistička viza koja se ne upisuje u putovnicu, već se izdaje u obliku tzv. „Turističke karte“
• Najjednostavnije je Turističku kartu pribaviti kod turističke agencije koja organizira putovanje ili aviokompanije kod kupovine karte.
• Za izdavanje Turističke karte (turističke vize) potrebna je preslika putovnice (stranice s osobnim podacima), koja je valjana još najmanje 6 mjeseci od dana predviđenog ulaska te povratna zrakoplovna karta ili potvrda rezervacije leta. Pristojba je 25 €. Turističke karte izdaju se odmah i nije potrebna osobna nazočnost.
• Osim ulaznice u obliku Turističke karte, pri izlazu iz Kube plaća se i izlaznica. Također 25 €. Kod plaćanja ‘izlaznice’ obavezno treba predočiti ‘ulaznicu’ (Turističku kartu). Ako izgubite Turističku kartu ili nemate 25 € za izlazak, nema povratka, ostajete na Kubi.
• Na izlasku iz Kube, kada nakon tri sata čekanja u raznim redovima dođete do pasoške kontrole, ako želite kubanski pečat u putovnici, trebate to ljubazno zatražiti od namrgođenog službenika.

• Službeni jezik je španjolski.
• Sporazumijevanje na engleskom je uobičajeno na turističkim rutama. Mlađi ga znaju elementarno jer je obavezan u srednjoj školi.
• Stariji, koji su pohađali školu prije 1991. za vrijeme prijateljevanja s SSSR-om, znaju nešto ruski.
• Poznavanje talijanskog, uz pomoć mahanja rukama, omogućava potpunu komunikaciju s lokalnim stanovništvom koje ne zna strane jezike.

Priča oko novca je na Kubi totalno zbrkana. Domaća valuta je pezos (peso), a oznaka je $. Zbrka (za turiste) je u tome što Kuba ima dvije službene valute:

1. CUC, konvertibilni pezos – peso cubano convertible.
   Ovom se valutom koriste turisti. Tečaj: 1 CUC = 1 USD$, pa ga Kubanci kolokvijalno zovu ‘dolar’.
   Zapamti: Sve novčanice imaju na prednjoj strani neki spomenik.
   
2. MN (služeno CUP), domaći pezos – moneda nacional ili peso nacional.
   Upotrebljavaju ga Kubanci za svakodnevne potrebe. Ako se namjeravate voziti lokalnim prijevozom, otići u kino ili kupovati povrće na tržnici, nabavite domaći pezos.
   Tečaj 1 CUC = 24 MN . Simbol za MN je $ (!)
   Zapamti: Sve novčanice imaju na prednjoj strani neki portret.

  Savjeti:

• ponijeti EUR-e, a ne USD$, jer se kod promjene USD$ plaća 20% provizije. Kubanski emigranti iz Amerike godišnje pošalju rođacima na Kubu oko 2 milijarde dolara pomoći. Kako trgovanje dolarima nije dozvoljeno, Kubanci te dolare mijenjaju u CUC-e, pri čemu im država naplati oko 20% provizije. Shvatimo to kao neku vrstu kubanskog PDV-a. Mora i država nešto od emigranata zaraditi.
• mijenjati samo u banci ili službenim (državnim) mjenjačnicama (“Cadeca”) kojih ima dovoljno i gotovo su u svakom hotelu. Ove mjenjačnice imaju isti tečaj na cijelom teritoriju Kube. Nikako ne mijenjati na ulici, gotovo je sigurno da će vas ‘jinterosi’ na neki način prevariti.
• kreditne kartice se primaju, ali ne američke. Znači Master i Visa: Da; AmEx i Diners: Ne. Provizija kod plaćanja karticom, kao i kod podizanja keša na bankomatima, je 11%.
• Posebnu zbrku kod turista čini označavanje valute. CUC Kubanci zovu ‘dolar‘, a domaći peso (MN) označavaju sa ‘$‘, pa turisti često ne znaju procijeniti da li je izložena cijena u CUC ili MN.
• Najčešća prevara kod promjene novca na ulici ili povrata sitnog prilikom kupovine: umjesto CUC novčanice uvale vam MN novčanicu. Takva novčanica ima 24 puta manju vrijednost.
• Kako razlikovati CUC-e od MN:
  – sve CUC novčanice imaju na prednjoj strani spomenik
  – sve MN novčanice imaju na prednjoj strani portret
  
• dobro je promijeniti 10 CUC-a u domaći pezos (240 MN). Moći ćete na ulici ili tržnici jeftino kupiti voće, sladoled ili neku drugu sitnicu.
  

• Prijevoz: Taksi u Havani (regularni, sa taksimetrom, ovisno od kompanije) je od 0,5 do 1 CUC po kilometru. Znači da vožnja s jednog na drugi kraj Havane košta najviše 15 CUC-a. Ako se poželite provozati ušminkanim oldtimer taksijem, spremite se za cjenkanje jer vozač u pravilu ne želi uključiti taksimetar. Ako se pak poželite voziti lokalnim prijevozom (što nije preporučljivo za one koji imaju slabo srce ili živce) vožnja se plaća 0,50 MN (oko 10 lipa!). Autostopiranje je za strance problematično jer vozač može biti kažnjen jer se smatra da taksira bez licence.
• Ručak u boljim turističkim restoranima je od 10-20 CUC-a,
  U restoranima za ‘lokalce’, gdje se plaća u ‘moneda nacional’, ručak je 5 do 10 kn. Pazite, u meniu su cijene označene s ‘$’, ali to nisu dolari nego pezos MN, znači 24 puna manje od dolara.
• Voće i povrće Cijene su na tržnicama istaknute u MN. Za 5$ (pezosa!), odnosno za 1 kn možete kupiti: kilogram banana / jedan ananas / jedan veliki avokado / jedan veliki mango ili pola kilograma bilo kojeg svježeg povrća.
• Piće: kokteli (mojito, piña colada) su 2-3 CUC-a, osim ako idete ‘Putevima pijanog Hemingwaya’, kada ih plaćate 5-6 CUC-a.  Pivo Bucanero ili Cristal košta 1 CUC. Boca ruma ‘Havana Club’ počinje od 5 CUC-a, do 15 CUC-a za rum star 7 godina. Što se vina tiče, izbor je slab, a čaša čileanskog se u restoranu dobije za 2-3 CUC-a. Pola litre flaširane vode je 1 CUC.
• Noćenje : Dvokrevetna soba u hotelu je oko 50-75 CUC-a, a dvokrevetna soba u privatnom smještaju (Casa particular) je od 15-30 CUC-a.

Kubanci imaju, za naše prilike, izrazito niske plaće, od 10 do 30 US$ mjesečno. Koliko god to izgledalo premalo, zbog dvostruke valute i niskih cijena koje vrijede samo za Kubance, oni s tom zaradom normalno preživljavaju, ali je nedostatno za bilo koju vrstu proizvoda ili usluga iznad standarda preživljavanja. Razvojem turizma, Kubanci koji su u kontaktu s turistima imaju prilike vidjeti život iznad standarda preživljavanja, pa očekuju napojnicu. U početku, prije nekoliko godina, turistički radnici su se zadovoljavali malim poklonima kao što su kemijske olovke, igračke za djecu, kozmetika i proizvodi za higijenu. U međuvremenu su doma napunili ladice kemijskim olovkama i šamponima, pa sada očekuju novac. Evo nekoliko savjeta. Nemojte se opterećivati činjenicom da, zahvaljujući napojnicama, sobarica ili portir u hotelu zarađuju deset puta više nego sveučilišni profesor ili kirurg. Ovu nepravdu Kubanci trebaju rješavati sami, na neki drugi način, a vi napojnicu dajte svakom tko ju je dobrom uslugom zaslužio. Taksistima se napojnica daje tako što zaokružite iznos na cijeli CUC, nosačima prtljage od 0,5 do 1 CUC, sobaricama od 0,5 do 1 CUC za svaki dan koji provedete u hotelu, konobarima treba dati 5-10% od računa, čak i ako je usluga (napojnica) već uključena u račun, jer vjerojatno konobar od toga neće dobiti ništa.
Za kraj, napojnica nije milostinja, dajte je onima koji su je zaslužili.

• Klima je tropska, ublažena vjetrovima. Sušna sezona je od studenog do travnja, a kišna od svibnja do listopada. Prosječne temperature su od 21°C u siječnju do 27°C u srpnju. Kuba se nalazi na putu uragana koji su najčešći u rujnu i listopadu.
  

• Najbolje razdoblje je ožujak-travanj ili studeni-prosinac:
  • sušno razdoblje – najmanje kiša
  • ugodno toplo, nije prevruće
  • niska sezona – niže cijene, manje gužve

• zdravstvo je odlično organizirano bez obzira što zbog embarga ne mogu nabaviti najmodernije američke dijagnostičke aparate. Hitnu pomoć bi mogli dobiti besplatno, ali ostalo stranci plaćaju. Cijene su ”evropske”, zato je neophodno imati putno zdravstveno osiguranje.
• većina hotela ima vlastitu ambulantu s dežurnim liječnikom 24 sata.
• Cijepljenje nije potrebno. Ako ne išćete vraga, šanse da pokupite neku opaku bolest nisu velike. U svakom slučaju, ako vam se išta dogodi, ne treba se bojati njihovog zdravstva.
• Evo adrese jedne međunarodne bolnice u Havani :
      Clinica General “Cira Garcia”,
  Calle 20 No. 4101 esq. Ave 41 Playa, Ciudad de La Habana,
  telefon:  (537) 204 2811,
  
• Kuba i Kubanci su čisti. Relativno, obzirom na standard i mogućnosti.
• Konzumirati samo flaširanu vodu koja je svugdje dostupna. Voda iz pipe je klorirana i relativno sigurna, ali bolje ne piti.
• Mlijeko je pasterizirano i mliječni proizvodi su sigurni za konzumaciju.
• Sva hrana (meso, riba, morski plodovi, sirovo voće i povrće) se smatraju sigurnim za konzumaciju. Naročito u hotelima i restoranima u koje zalaze turisti. Prema hrani na ulicama, koja je namijenjena  domaćem stanovništvu, treba biti kritičan.

• Kuba je relativno sigurna zemlja. Možete se slobodno šetati u bilo koje doba dana ili noći po ulicama gradova, Ipak, ne izazivajte sudbinu, izbjegavajte očigledno sumnjiva mjesta, nemojte na sebi nositi nešto što bi netko mogao žarko zaželjeti.
• Policije ima dosta. Vidljive u uniformi i nevidljive u civilu. To je dobro, jer su turisti zaštićena vrsta.
• U slučaju problema, nemojte pokušati potkupiti policiju, to bi moglo pogoršati situaciju. Što se ostalih Kubanaca tiče, oni uglavnom nemaju ništa protiv da budu potkupljeni.

• Čekanje u redovima: Na Kubi vam se ne može dogodi da ne čekate u nekom redu (na primjer: mjenjačnica, nema šanse da promijenite novac bez čekanja). Kada dođete u red potrebno je pitati ”Tko je zadnji?” ili barem onoga koji je na začelju pitati ”Jeste li vi zadnji?”. Osim što je to praktično, to je pozdrav strpljivoj grupi, koji je ostao iz doba kada se na Kubi sve dijelilo na točkice i čekalo se u kilometarskim redovima. Ako su u redu stranci, ovo je manje važno, ali ako ste u redu s Kubancima, ovo je znak pristojnosti.
• Oslovljavanje: Muškarce oslovljavate sa señor (compañero se ne koristi u komunikaciji s turistima), a žene sa señorita ili señora (bolje je señorita). Ako Kubanac ima dva prezimena, u skraćenoj varijanti se koristi prvo prezime.
• Pozdravljanje : Rukovanje je uobičajeno, gotovo obavezno.
• Odijevanje: na ulici, u institucijama, u restoranima, …, osim u blizini plaže, muškarci ne bi trebali nositi kratke hlače. Ali turistima se svašta tolerira.
• Komunikacija : Kubanci su veoma otvoren i prijateljski raspoložen narod. U svakoj prilici rado i lako započinju razgovor.
• Strpljenje: Ako idete na Kubu bogato se naoružajte strpljenjem. Trebati će vam za pratiti ritam života na Kubi. Ne pokušavajte ih mijenjati, izvadite skrivene zalihe strpljenja i prihvatite njihova pravila igre.

Slobodni zidari

Santa Clara

Vinales

Nafta za doktore

Reklame

El Amarillo

Posebno zanimljiv je sustav organiziranog autostopiranja kojeg je uspostavila država. Još iz doba krize, kada se na sve načine štedjelo gorivo, postoji propis koji obavezuje vozače državnih vozila da obavezno povezu autostopere. Sustav se toliko raširio da je država zaposlila ‘dispečere’ kojima kažete gdje želite putovati i oni zaustavljaju vozila i pronalaze vam prijevoz. Zovu ih el amarillo (‘žuti čovjek’) jer nose uniforme žute boje, a mjesta na kojima rade amarillo point. Kako se nikad ne zna koliko ćete dugo čekati na vozilo za vašu destinaciju, na amarillo pointu se često prodaje hrana i piće. Kada vam el amarillo pronađe prijevoz, uslugu plaćate 20 pesosa (oko 4 kune). Novac ide državi, vozač ne dobiva ništa. Ako autostopirate sami, izvan amarillo pointa, ili noću kada amarillo ne radi, pristojno je platiti vozaču. Da ne bude iznenađenja, autostopiranjem se najčešće putuje u otvorenom sanduku nekog kamiona, zato nemojte zaboraviti kremu za sunčanje.

Jinterosi

Na Kubi nema puno načina kako zaraditi dodatne novce, pa su snalažljivi Kubanci razvili jedan poseban koji je nekima postao način života. Zovu ih jinterosima, u prijevodu – ulični džokeji. Cilj je izmamiti vam nešto novaca nakon što postanu vaši ‘prijatelji’. U početku je jinterizam bio ograničen na seks turizam, ali se postepeno razvio u pružanje usluga svih vrsta. Jintero ili jintera će vam pristupiti na ulici i započeti razgovor o općim temama, družiti će se s vama dok ne postanete ‘prijatelji’, a kada postanete ‘prijatelji’ ponuditi će vam, kao prijatelju, pomoć. Može vam nabaviti ‘originalne’ cigare po vrlo povoljnim cijenama jer njegova sestra radi u tvornici, odvesti će vas do dobrog restorana ili sale za ples, promijeniti će vam novac po boljem tečaju, upoznati vas sa svojim djevojkom ili ‘prijateljicama’. Susret s jinterosima može biti zanimljiv, a na kraju čak i koristan iako će vas to nešto koštati. Važno je jinterose odmah prepoznati. Nisu svi Kubanci jinterosi, iako će malo koji odoljeti uzeti vam nešto novaca ako mu za to pružite priliku. Oni koji vam iz čista mira pristupe i započnu razgovor gotovo sigurno su jinterosi. Neki od njih pokušati će vam naplatiti neku uslugu, ali opasniji su oni koji će vas pokušati prevariti. Ako putujete sami iznenaditi ćete se kako je lako na ulici steći kubanskog prijatelja, doduše, koji na kraju ipak od vas očekuje neki novac. Ako putujete u organiziranoj grupi, donekle ste zaštićeni jer jinterosi zaziru od kubanskih vodiča koji ih doživljavaju kao konkurenciju.