KORZIKA
Svijet za sebe
“Give them bread, if it so please you.
But I will not have you supply them with ammunition.”
– Prosper Mérimée –
KORZIKA
Svijet za sebe
“Give them bread, if it so please you.
But I will not have you supply them with ammunition.”
– Prosper Mérimée –
Zapadnoevropske zemlje kao destinacije za putovanja nisu na vrhu mojega zanimanja kao ranije. Njihov način života, standard i slobode bili su nam uzor. Još od studentskih dana hrlili smo onamo. Tada je stil života u svakoj od njih imao neku svoju autentičnost, no više nije tako. Štošta se promijenilo. Nestalo je te značajne posebnosti, a materijalno blagostanje i konzumerizam nisu više visoko na mojoj vrijednosnoj ljestvici. No u Evropi ima još mjesta koja su uspjela sačuvati svoju izvornost. Korzika mi se učinila jednim od njih.
Kad nekamo doputujem, tek shvatim koliko malo znam o tom prostoru i životu toga kraja. Tako je bilo i na Korzici. Ona je za mene bila samo francuski otok kao što je Sardinija talijanski ili naš Krk hrvatski. No, čim sam sišao s broda shvatio sam da je situacija ovdje složenija od one kakvom je Francuzi prikazuju. Prvo s čim sam se susreo su dvojezični putokazi i toponimi na francuskom i korzikanskom. Ništa posebno, i mi u Istri imamo dvojezične natpise. No čim se maknemo iz gradskog središta, francuski su nazivi išarani ili slova ispravljana u korzikanski jezik. Nerijetko su table propucane mecima. Zašto je tome tako saznat ćemo upoznajući povijest otoka i mjesta koja ćemo posjetiti. U času postaje jasno da tu stanuju buntovnici.
Prije svega, nekoliko važnih podataka o Korzici. Površina je oko 8600 kv. kilometara, otprilike kao tri Istre. Po veličini četvrti je otok Mediterana i najveći ne vulkanskog porijekla. Stanovnika ima oko 300 tisuća, što je razmjerno tri puta manja naseljenost od Francuske. Otok je izrazito planinski s najvišim vrhom od 2710 metara i više od stotinu vrhova viših od 2000 metra pa nije ni čudno što nosi nadimak ‘Planina u moru’, no i l’Ile de Beauté – Otok ljepote. Industrije gotovo nema, a osim nešto vinograda i maslina nema ni značajne poljoprivrede. Glavna privredna grana je turizam. No, bez obzira na ugodnu klimu, prekrasne plaže i planine s atraktivnim treking stazama, turizam je izrazito sezonski i koncentriran na dva ljetna mjeseca. Nisam u potpunosti shvatio od čega ljudi žive. Reklo bi se kao da su, po zapadnoeuropskim mjerilima zapeli negdje u prošlom stoljeću, kada su kućanstva bila samodostatna.
Administrativno, Korzika je jedina od osamnaest francuskih pokrajina koja ima političku autonomiju, collectivité territoriale. To nije bilo lako izboriti obzirom da Francuska još od Revolucije ne priznaje etničke manjine. Od tada se naime primjenjuje droit du sol, ‘zakon tla’, po kojem su svi koji žive na francuskom tlu, Francuzi. Po njemu su i puno snažnije i brojnije etničke grupe poput Katalonaca, Okcitijanaca, Baskija i keltskih Bretonaca, potpuno asimilirane. Razlog više za radoznalost i pozorno promatranje.
PUTOPIS
Zapisao i fotografirao : Davor
Ako na Korziku doputujete brodom, bilo s istoka iz Livorna, sa sjevera iz Đenove i Savone ili pak sa zapada iz Nice, pristati ćete u Bastiji. Bastia je glavna trajektna luka i nakon Ajaccia, drugi najveći grad na Korzici. Ima tri luke – najstarija je u malom prirodnom zaljevu oko kojeg je grad nastao. Sada je tu mandrač za lokalne barke, prigodnog naziva “Portu Vechju”, Stara luka. Sjevernije …
Između Bastije i Saint Florenta proteže se poluotok Cap Corse poput prsta kojim Korzika pokazuje prema Đenovi. Zračnom linijom nema ni deset kilometara, a cestom preko brda oko dvadeset i pet. Na Korzici je sve preko brda. Ceste su planinske, uske i zavojite, nerijetko i loše. Svaka vožnja traje duplo više od očekivanog. Na pola puta, na planinskom prijevoju zastajemo s pogledom na zaljev i zelene vinogradske padine. …
Od Saint Floranta do Calvia je šezdeset kilometara, po ovdašnjim cestama oko sat i pol vožnje. Prvi dio put prolazi kroz pustinju Agriates, koja nije prava pustinja, nego je tako zovu jer ovdje ništa ne raste i ništa se ne gradi. No, zato su plaže najljepše. Nepristupačne su, do njih se dolazi samo pješice ili brodom. Taj predio turisti trkači posebno vole….
Nakon desetak kilometara vožnje u unutrašnjost otoka okruženi smo šumama i velebnim planinama. Na vrhovima još ima tragova snijega. Kao da smo u Alpama. Idemo u Corte. Za upoznati duh Korzike treba se odmaknuti od turističkih destinacija na obali. Kažu da je Corte srce Korzike, iz više razloga. Prvo, zato što je geografski tako smješten, a drugo, u 18. stoljeću je ovdje proglašena….
Napuštamo Calvi. Krećemo prema najvećoj prirodnoj atrakciji otoka, Les Calanques de Piana, stjenovitom području uz južnu obalu zaljeva Porto. No, na putu do mora valja najprije prijeći nebrojene planine. Omiljenom među bajkerima i omrznutom među vozačima autobusa, penjemo se dobro znanom planinskom cestom Scala di Santa Regina. Cesta vijuga kanjonima između planina, …
Ajaccio sa svojih 60 tisuća stanovnika jedini je pravi gard na Korzici. Ne možete ga obići pješice u jednom popodnevu. Iako je postojao još za Starih Grka i Rimljana, potpuno je iščezao u Srednjem vijeku. Kada su Đenovežani krajem 15. stoljeća zavladali južnim dijelom otoka, sagradili su utvrdu i novi grad iz temelja. Naselili su ga s nekoliko stotina đenoveških kolona. …
Iz Ajaccia idemo u Bonifacio, opet preko brda. Na to smo već navikli. Na pola puta prolazimo kroz Sartène. Gradić, za koji je u 19. stoljeću francuski romantičar Prosper Mérimée napisao da je “la plus corse des villes corses” , najkorzikanskiji grad na Korzici. Postavljen visoko na hridi, stari grad se dojima kao utvrda. Granitne zidine, visoke kuće, mali prozori, …
Bonifacio zovu biserom korzikanskog turizma. Naš zadnji grad i zadnji dan na Korzici. Odlučim ga provesti kako najviše volim: lutajući bez cilja, prepustiti se instinktu, upijati zadnje zvukove, okuse, mirise i vedute Korzike. Gradić ima samo tri tisuće stanovnika i vidi se da živi od turizma. Već prvi pogled na Haute Ville u đenoveškoj citadeli daje naslutiti zašto ga zovu biserom turizma. ….
Zapisao i fotografirao : Davor