Između Bastije i Saint Florenta proteže se poluotok Cap Corse poput prsta kojim Korzika pokazuje prema Đenovi. Zračnom linijom nema ni deset kilometara, a cestom preko brda oko dvadeset i pet. Na Korzici je sve preko brda. Ceste su planinske, uske i zavojite, nerijetko i loše. Svaka vožnja traje duplo više od očekivanog. Na pola puta, na planinskom prijevoju zastajemo s pogledom na zaljev i zelene vinogradske padine. Ploča s nazivom prijevoja je dvojezična: Col de Teghime – Bocca di Teghime. Francuski naziv prošaran je crnim sprejem, a tabla propucana sačmaricom. Malo dalje isto je s putokazima Patrimoniu i San Fiurenzu. Scena kakve će nas pratiti cijelim putem i podsjećati na ovdašnju buntovnu stvarnost.
Vinska cesta
Spuštajući se prema Saint Florentu, vozimo najpoznatijom vinskom cestom na otoku. Francuska ima oko tri stotine vina kontroliranog porijekla – DOC ili po njihovom AOC, Appellation d’origine contrôlée, od kojih je nekoliko s Korzike. Tu su vinarije Patrimonio i Muscat du Cap Corse. Prolazimo kroz selo Patrimonio. Uz cestu je više vinarija nego obiteljskih kuća. Natpisi pozivaju prolaznike na besplatnu degustaciju. Vermentino, nielluccio, sciacarellu i minustellu. Enoturistički raj, pravo mjesto za pauzu. Vinogradi na padinama su posebna atrakcija. Svojim beskonačnim simetričnim redovima lijepi su prizor, a ovi su posebni. Okruženi su ružama. Ruža je na početku svakog reda. Razlog nije samo estetski. Naime, ruža je osjetljivija od loze na pepelnicu pa se na njoj bolest pojavi nekoliko dana ranije, što daje dovoljno vremena da se loze zaštite od bolesti. Ne znam je li to danas samo lijepi nastavak tradicije ili je stvarno korisno.
Osim vina, sjeverni dio ima i druge delicije. Opet zahvaljujući đenoveškoj povijesti. Krajem 16. stoljeća guverner je propisao zakon po kojem su seljaci i zemljoposjednici svake godine morali posaditi po četiri stabla kestena, masline, smokve ili murve. Danas mnoge obitelji svoje postojanje i bogatstvo temelje upravo na šumama kestena. Uz njih se kasnije razvio uzgoj svinja i pčela. Najpoznatiji korzikanski specijaliteti su upravo suhomesnati proizvodi prisuttu, lonzu, coppa, panzetta i figatellu, što odgovara našem pršutu, ombolu, buđoli, slanini i salami od svinjske jetre, a korzikanski med ima, zbog nezagađene okoline, oznaku najviše kvalitete. To su ujedno i najbolji suveniri u kojima ćemo uživati nakon povratka kući: brašno i namaz od kestena za fine palačinke, mirišljave salame i izvrsni med.
Saint Florent
San Fiurenzu, kako ga stanovnici zovu, smjestio se u zaljevu kojeg su zbog zaštite od neugodnih vjetrova mistrala i lebića već Rimljani izabrali. Vidi se na prvi pogled da grad ima dva lica; ljeti je mondeno mjesto prenapučeno turistima, a u drugom dijelu godine je mirni ribarski gradić. Život se iz marine s jahtama seli u staru ribarsku četvrt. Na ulicama se isprepliću stilski kafići, restorani i skromne gostionice. Slično je u mandraču, uz ribarske brodice luka je preplavljena jahtama i turističkim brodicama, koje se protežu duboko u ušće rijeke. Mjesto se u 15. stoljeću, kao i ostala otočka naselja, razvilo oko đenoveške citadele. Ovdašnja je na otoku jedina okrugla. U to vrijeme živjelo se od ribe, vina i maslinovog ulja. Nakon pet stoljeća malo se toga promijenilo; osim kratke turističke sezone, živi se i dalje od ribe, vina i maslinovog ulja.
