Krater Ngorongoro

AFRIKA – Putopis 11/22

Jedanaesti dan. Arusha, Geneva Afrike izgleda kaotično. Grad su izgradili Nijemci. Prije sto godina. Ima tristo tisuća stanovnika. Parkiralište hotela je prašnjava rupa. Opet se vozimo džipovima. Ovi imaju bolje amortizere. I ceste su bolje. Buka je ogromna. Između ceste i štandova betonski kanal. Štandovi su drvena kolica s automobilskim gumama. Jedan šiva na singerici, drugi pili daske. Povremeno se pojavljuju plastične stolice raznih boja na kojima ljudi sjede ispod stabala pokrivenih slojem guste prašine. Prodaju krevete na stupovima od naslaganog kamenja. Očito dugo nije padala kiša. Urednije je nego u Keniji. Ima puno više žena vani. Većinom su u burkama. Crnim i šarenim. Ovdje i žene voze automobile. Ima i puno više agresije. Ljute se kad ugledaju fotoaparat. Šofer nas upozorava da zatvaramo prozore da nam ne ukradu fotoaparate. Gledaju nas mrgodno, a gospodarstvo im je vezano uz diplomaciju i turizam. Imaju šest nacionalnih parkova. Ngorongoro, Serengeti, Manyara, Olduvai, Tarangire i Kilimanjaro. Vozimo se prema Ngorongoro krateru. Uz farmu kave obrubljenu ogromnim stablima rascvale se tekome. Sve blješti od narančastih cvjetova. Kava raste u sjeni. U daljini vrhovi brežuljaka vire iz magle. Agave još nisu u cvatu. Prolazimo kroz Kisongo. Ovdje većinom žive Masaji. Djeca čuvaju stoku. Imaju puno djece, pa se ne uzrujavaju kad im lav pojede dijete. Žene nose kanistre s vodom na glavi. Sajam je. Sve je puno ljudi u crvenim haljama. I magaraca.

U daljini ljudi točkice hodaju po prašnjavom pejzažu. Ljudi i stoka. Hodaju tako kilometrima. Teret nose na glavi. Uokolo skupine malih okruglih kućica od blata sa slamnatim krovovima. Dokle pogled seže spaljena je zemlja. Žuta trava, žuti kukuruzi. Izlazimo s asfaltne ceste u oblak crvene prašine. Stado grbavih krava izranja iz prašine. Na pojilu koze. Jezero se zove Leg of Suberi. Legenda kaže da je Suberi stao jer mu je zakuhao kiler. Kad je zahvaćao vodu iz jezera, dohvatio ga je lav. Od njega je ostala samo noga.

Morani, mladi Masaji, budući ratnici koji se pripremaju za inicijaciju, stoje u grupama uz cestu. Obučeni u crne halje, lica obojenih u bijelo sa crnim simbolima smrti, izgledaju zastrašujuće. Očekuju novac za fotografiranje. Ako ih snimiš u vožnji, lupaju štapovima po autobusu, bacaju kamenje i viču prijeteći. Nelagodno je stati. Nelagodno je ne stati. Žvaču halucinogenu biljku biraa. U Tanzaniji su ceste bolje nego u Keniji. I ležeći policajci su drugačiji. Nisu ispupčeni, nego udubljeni. I termitnjaci su im drugačiji. Bucmasti su. Na baobabima se gnijezde ptice selice. U daljini kopaju crvenu zemlju. Zemljolom izgleda slikovitije od kamenoloma. Ulazimo u selo Komarčeva noga. Uredno je. Ima čak i nogostupe. I okućnice sa cvijećem. Na autobusnom stajalištu, o čuda, u toaletu zavjese i ogledalo. Čist toalet ovdje je rijetka pojava. Oko jezera Manyara drveće je tamno zeleno, zbog podzemnih voda. Ovo jezero je mlado. Petsto tisuća godina. I plitko. Samo nekoliko metara. Nastalo je erozijom. Originalno jezero je nastalo rascjepom i bilo je duboko tisuću metara. Ovo je obrubljeno bjelinom, zbog soli. Sve ima svoj uzrok. Kad ga otkriješ, kao da nestane dio začudnosti, pa ne znaš je li bolje znati ili ne znati.

Krater sam drugačije zamišljala. Ngorongoro krater je velika vulkanska kaldera. Kaldera nastaje kad se vulkan, nakon eksplozivne erupcije uruši sam u sebe, pa se stvori toliko veliki krater da liči na udolinu. Caldera je španjolska riječ. Kotao. Ovaj ima dvjesto šezdeset kvadratnih kilometara. Procijenjena visina izvornog vulkana je oko pet tisuća metara. Urušio se prije dva, tri milijuna godina. Zbog istezanja odnosno stanjivanja afričke tektonske ploče. U krateru živi dvadeset i pet tisuća životinja. Kažu da ima najveću gustoću grabežljivaca u Africi. Osobito je poznat po lavovima. Tijekom ljeta odvija se velika seoba životinja iz susjednog Serengetija. Možda nas usreći seoba. Opet se čeka. Na ulazu u park prebrojavaju nas već treći put. Babuni nam otimaju hranu. Babun zgrabi sok sa slamkom i pije ga. Spretno ugura slamku. Ukrade čokoladu i cijelu kartonsku kutiju s hranom. Osjećam nelagodu u susretu čak i s ovom komičnom agresijom. Gubimo dragocjeno vrijeme jer očito nisu platili toliko ulaznica koliko je nas. Uvijek se zapne kad se laže. Kad konačno krenemo, velika obitelj babuna odlazi u šumu. Obavili su posao. Ujutro smo izgubili dva sata čekajući džipove. Sad su nas dva sata prebrojavali. I to je Tanzanija. Šofer govori engleski koji ne uspijevam razumjeti.