Perzepolis. 512. pr. Kr. Darije Veliki ostvario je Kirov san. Započeo je izgradnju Perzepolisa koji su nadograđivali njegov sin Kserkso i unuk Artakserkso. Kir je onaj vladar koji je pustio Židove iz babilonskog sužanjstva. Gradio se dvjesto godina. 330. pr. Kr. Aleksandar Veliki ga je spalio. Perzijanci ga nikad ne zovu Veliki, samo Makedonski. Uostalom i Kserkso je, sto pedeset godina prije Aleksandra, opljačkao i zapalio Atenu. Povijest je povijest ratovanja. Šteta.
Tri puta po trideset i sedam stepenica vode na plato koji je podignut osam do osamnaest metara iznad tla. Jedan dio je na ravnini, drugi ulazi u planinu. Stepenice su visoke deset centimetara, ne zbog konja, jer konji nisu smjeli pred kralja, nego u znak gostoprimstva, da se gosti u dugim haljinama lagodno penju.
Sto jedanaest stepenica. Sto jedanaest karavan saraja. Simbolika je svuda prisutna.
Kažu da su najveću štetu Perzepolisu napravili istraživači.
Ulazimo kroz Vrata naroda. Tu se čekalo na dopuštenje kralja za ulaz u palaču. Vojnici su imali poseban ulaz. Nad ulazom natpis na elamskom, babilonskom i staroperzijskom jeziku: Ja sam sin Darija Velikog i ja sam sagradio ova vrata, ako mislite da su lijepa to nije zbog mene nego zbog Ahura Mazde.
Ništa tu nije statično. Gleda me glava čovjeka (um), s krilima orla (sloboda), tijelom bika (snaga) i repom lava (moć).
Palaču nisu gradili robovi. Gradili su je arhitekti i plaćeni radnici. Vidi se. Unatoč razaranjima izgleda vehementno i u globalu i u detalju. Na kamenom reljefu s arhitektima je i ptica homa koja simbolizira zdravlje i dobru sreću.
U prvom perzijskom gradu Pasargadu građevine su raspršene u ogromnom parku na nomadski način. Perzepolis, izgrađen pedeset godina kasnije, simbol je ravnoteže. Ortogonalan je. Stupovi visine 20 m slagani su u omjerima 1:1 ili 1:2. Najviši su i najtanji stupovi antičkog doba. Trijemovi s dvostrukim kolonadama sijeku se na uglovima koji postaju kule.
Perzepolis je prvi grad u povijesti koji osim sustava odvodnje i vodoopskrbe ima i drenažni sustav usječen u teren terase prije gradnje temelja. Primjer je dobre suradnje arhitekata i radnika. Prostor je protočan. Skladno kombinira egipatske, mezopotamske i helenističke utjecaje. Grčki minotaur, čovjek s glavom bika, ovdje je bik s glavom čovjeka, lammasus. Nema tu teške skučenosti. Prevladavaju racionalnost i lakoća. Sve su klesali na licu mjesta. Cedrovi su bili iz Libanona. Njih mogu samo zamišljati. U dvorani Sto stupova su kamene baze drvenih stupova i visoki kameni stupovi s moćnim glavama. Što će ostati za dvije tisuće petsto godina od suvremenih gradova? Zašto ovakva ljepota nije mogla zaustaviti razaranje?
Povodom slavlja dvije tisuće petsto godina carstva izgradili su tribine. Barem su boje zemlje. 1971. godine tu su sjedili Jovanka i Josip Broz Tito, dok su u Zagrebu štrajkali studenti.
Perzepolis je čuvalo deset tisuća besmrtnih vojnika kovrčave kose. Kad bi neki umro, odmah je bio zamijenjen novim. Niz jednakih profila vojnika savršenih proporcija stvaraju dojam dubokoga mira. Ne zrače opasno kao vojnici od terakote u Xianu koji su izrađeni u II st. pr. Kr. i toliko su različiti da na sedam tisuća glava ne postoje niti dva jednaka uha.
Sačuvani su oni reljefi koji nisu bili ukrašavani zlatom. Legenda kaže: kad se vojska Darija III sukobila s vojskom Aleksandra Velikog, savjetnici Grka dadoše mu do znanja da su perzijske trupe mnogo brojnije nego njegove. Aleksandar je na to slegnuo ramenima i siguran u sebe navodno rekao: Moji se ljudi bore da pobijede, Darijevi ljudi se bore da poginu!
Kralj je veći od lava. Jedino lav nije u profilu. Samo su u apadani (dvorana za prijeme) lavovi na kapitelima stupova. U ostalim prostorima su bikovi. Ruka u ruci znak je prijateljstva. Ruka na zapešću znak je ropstva. Oni s lotosovim cvijetom u ruci su na visokim pozicijama.
Na kaligrafijama piše da su graditelji dobivali plaće i osiguranje. Ako bi neki poginuo, obitelj mu je bila zbrinuta.
Harem je renoviran. Na nižem je platou od ostatka grada. Prevladava tamno crvena boja. Uz njega je riznica.
Grobnice Kserksa II i Kserksa III uklesane su u brdu.
Naqsh-e Rustam, perzijska Dolina kraljeva, četiri su grobnice ahemenidskih kraljeva isklesane u okomitim liticama planine, sedam kilometara od Perzepolisa. Oblikovane su u obliku golemoga križa visine 30 m, širine 20 m. Najstarija je iz 1000. pr. Kr.
Gušteri jurišaju po Dariju Velikom, Kserksu I., Artakserksu I., Dariju II. i Dariju III., posljednjem kralju ahemenidske dinastije na petoj, nezavršenoj grobnici. Na vrhu stijena održavali su vječnu vatru. Vatra se mogla vidjeti iz Perzepolisa.
Tu je i kula s koje se promatralo sunce. Ispred kule sjedi Branka u blaženom transu.
Pasargad je bio naseljen perzijskim plemenima i prije doba Kira Velikog, osnivača Perzijskog Carstva, koji je tu uspostavio svoju prijestolnicu u VI. st. pr. Kr.
Plodna, planinama zaštićena ravnica, poznata u antičkom svijetu po prelijepim vrtovima, ima rijeku i sustav navodnjavanja pomoću kanata. Perzijski vrtovi su pravokutni s ortogonalnim komunikacijama koje formiraju križ s bazenima i kanalima. Pasargadski vrt ima dimenzije 2×3 km. Kilometar kanala ima na svakih 15 m fontane. I grad i vrtovi samo se mogu zamišljati. Očuvana je samo Kirova grobnica. Maleni grob ispod velikoga neba. Umro je u ratu s Kasijem. Mumicifirali su ga i prenijeli u Pasargad. Na bazi od šest velikih kamenih stepenica stoji arhetip kuće s dvostrešnim krovom. Kamene gromade spajali su tekućim olovom i metalnim kopčama, pa je grob i potresu odolio. Iako neki sumnjaju da je tu pokopan Kir, zna se da je Aleksandar Makedonski vjerovao da jest. Nakon što je spalio i opljačkao Perzepolis nije dopustio rušenje groba, čak je ostavio stražare da ga čuvaju dok je on osvajao Indiju. Grob je ipak opljačkan. Zlatni krevet, stol s posuđem, zlatni lijes i ornamenti s dragim kamenjem nisu preživjeli. Govori se samo o epitafu: Prolazniče, ja sam Kir, koji je stvorio Perzijsko Carstvo, i koji je bio kraljem Azije. Ne zavidi mi na ovom spomeniku.
U vrijeme islamskog osvajanja uvjerili su arapske zapovjednike da je tu pokopana majka kralja Salomona, pa je grobnica sačuvana i pod tim imenom poznata i danas.
Kir je najznačajniji po pravednosti i toleranciji. Oslobodio je Izraelce babilonskog ropstva, gradio je infrastrukturu, napisao povelju o ljudskim pravima prema Hamurabijevom zakonu i davao veliki stupanj neovisnosti narodima koji su bili u sastavu carstva. Kir je imao dva sina. Jedan je umro, drugoga su ubili. Darije Veliki bio je jedan od Kirovih zapovjednika. Preuzeo je način na koji je Kir vladao.
Tajne pravječnosti ne poznaješ ni ti, ni ja;/ Tu zagonetku ne umiješ riješiti ni ti, ni ja; Naš razgovor, u biti, iza zavjese teče,/ Kad zastori padnu, nitko ne ostaje: ni ti, ni ja. Hajjam
