Zagreb – Lima

PERU – Putopis 1/22

Poći u Peru. Bez plana. Bez pripreme. Samo čuti poziv. Iz nepoznatog prostora. Ne znam mu ni oblik ni mjesto. Tko vlada našim unutarnjim stanjima?

Sastanak petnaestoga srpnja dvije tisuće jedanaeste na zagrebačkom aerodromu. U četiri sata ujutro. Oko voditelja, profesora Zorana, okupila se grupa ljudi od kojih se većina poznaju s prijašnjih putovanja. Nikad nisam putovala s nepoznatim ljudima. Još je mrak.

Air France do Pariza. Prekrcavanje u veći Air France do Lime. Visina jedanaest tisuća kilometara, brzina devetsto četrnaest kilometara na sat, vanjska temperatura minus pedeset i tri stupnja Celzijeva. Kad se nakon dvadeset i dva sata što čekanja što letenja počinjemo spuštati ispod oblaka, otvori se onaj nepoznati prostor iz kojeg je poziv došao. Možeš ga samo s neba vidjeti. Nebu i pripada. Amazona se uvija blješteći na suncu koje je preskočilo sedam sati dok smo mi letjeli iznad oblaka. Zmija, mudrost ili kušnja, zrcali se okružena ogromnim prostranstvima zelene prašume. Sunce nas ispratilo, sunce dočekalo. Dobar početak. Nema spavanja.