El condor pasa

PERU – Putopis 8/22

Osmi dan. Mrak je i hladno je. Vozimo se prema kanjonu. U osvit zore, zaustavljamo se u mjestu Yanque. Na malom trgu plešu. Bosi. Toliko je hladno da i Davor kupuje kapu. Odgledam lagani ples veselih boja u polusnu, nakon čega nas odvezu na mjesto gdje ćemo čekati kondore da uzlete. Oni se polako dižu iz dna kanjona. Profesor kaže da kondori uzlijeću kad uzlijeću. Ovise o toplim strujama. Lete na visinama od sedam tisuća metara. Odrasli kondor teži četrnaest kilograma. Tristo četrdeset centimetara mu je razmak krila. Mogu satima letjeti ne pomičući krila. Nema napora kad se prepustiš struji. Šezdeset i pet dana sjede na jajima. Oba roditelja su odgovorni za jaja. Mužjak ima tamne oči, ženka crvene. Mali kondori su smeđi. Pocrne nakon osam godina. Kad nađu partnera ostaju s njim cijeli život. Ako im partner umre, ne traže drugoga. Kondori su strvinari. Mogu imati jednog mladog kondora svake dvije godine. Za vrijeme Inka, kondori su bili svete ptice. Sada su zaštićene ptice. Puše vjetar. Načičkali se aparati svih mogućih veličina oko kanjona. S lijeve mi strane Francuzi, s desne Nijemci, uokolo hrpe mladih, hrpe starih, neki sa štapovima. Kakofonija različitih jezika i puno strpljenja. Dugo se čekaju kondori.