MYANMAR

“Ovo je Burma, mjesto različito od svih koje ste mogli upoznati”
Rudyard Kipling – From Sea to Sea, 1898

MYANMAR

“Ovo je Burma, mjesto različito od svih koje ste mogli upoznati”
Rudyard Kipling,
From Sea to Sea, 1898

PUTOPIS, 2013

Nakon više od pola stoljeća vladavine vojne hunte, Burma se opet otvorila ostatku svijeta. Letim za Yangon i razmišljam može li pola stoljeća izolacije, diktature i siromaštva jednom narodu skinuti osmjeh s lica. Osmjeh kojeg je Kipling prije sto godina opisao kao narodni običaj koji obilježava Burmu. Odgovor se nameće, naročito kad znam kakvu je represiju Burma prolazila i prije diktature. Najprije ...

Doputovali smo kasno popodne, čim smo se smjestili prošetali smo gradom. Hotel Chan Myaye u samom je centru, na par stotina metara od Sule Paye, odavde se cijeli donji grad iz kolonijalnog doba može obići pješice. Šestmilijunski Yangon je najveći grad Mianmara, a do nedavno bio je i glavni grad. Vojna hunta je, iz samo njima poznatih razloga ...

Rano ujutro stigla je Morana. Danas nastavljamo s organiziranim obilaskom, Gruba je angažirao lokalnog vodiča. Tiri je srdačna i uvijek nasmijana. Ali takvi su svi Burmanci. Jutarnji plan je obilazak riblje veletržnice gdje rijetko kroči turistička noga, ali prvo trebamo riješiti financije. Ranije je tečaj na crno bio deset puta povoljniji od službenog, ali se država opametila ...

U starom centru Yangona se ne možete izgubiti, vidi se da je izgrađen planski. Sredinom devetnaestog stoljeća Britanci su na delti rijeke Yangon izgradili novi grad, prijestolnicu njihove nove kolonije Burme. Kao savršena matrica, ulice se križaju pravokutno, za razliku od, na primjer, Camagueya na Kubi čije su uske ulice namjerno građena kao labirint, da se neprijatelj izgubi ako upadne u grad ....

Na brdu, dominirajući nad gradom, je Shwedagon Paya, simbol Yangona, najsvetije mjesto u Mijanmaru. Ulazi su u podnožju brda, četiri ulaza za četiri strane svijeta. Ulazimo sa sjevera. Ulaz čuvaju dva ogromna Chinthe lava. I rendgen za pregled prtljage je tu. Stavljam ruksak na traku, ali nasmijana djevojka u uniformi odmahuje rukom  ....

Prijevoz je u Mianmaru priča za sebe, koji god način izabereš avantura je zajamčena. Danas idemo autobusom u 300 kilometara udaljeni Hpa An, glavni grad buntovne pokrajine Kayin. U Yangonu je prometna gužva tako velika i nepredvidiva da su autobusnu stanicu smjestili izvan grada, dalje je čak od aerodroma. Tijekom dana do nje je taksijem potrebo sat vremena vožnje ....

Dolina rijeke na čijoj je obali smješten Hpa An poznata je po karakterističnim vapnenačkim brežuljcima. Gotovo svaki brežuljak u dolini ima budistički hram. Neka su svetišta na vrhu brda, a neki u središtu, u špiljama kojima ovi vapnenački brežuljci obiluju. Plan je iznajmljenim motorima prokrstariti dolinom i usput obići neke od tih hramova .....

Zwegabin je brdo 10 km južno od Pha Ana na čijem je vrhu, na rubu litice visoke 750 metara, budistički samostan. Prolazimo kroz veliki zlatni portal koji označava ulaz u svetište. Od ulaza od podnožja brda vodi dugačka aleja. U poljima s obje strane, na kamenim postoljima sjede tisuće bijelih kipova Buda u zlatnoj tunici. Već se u podnožju vidi da je ova planina posebna .....

Da je Bagan najpoznatija arheološka i turistička destinacija u Mianmaru vidjelo se već iz aviona. Uz istočnu obalu burmanske žile kucavice, rijeke Ayeyarwady, u krugu od sedam-osam kilometara, između stabala strši nebrojeno šiljatih vrhova budističkih svetih građevina. U doba najveće moći Kraljevine Pagan, u 13. stoljeću, prije invazije Mongola i Kublaj Kana, ovdje je živjelo 100.000 ljud ......

Na povratku u hotel nas prati sreća, u selu Myin Ka Bar nailazimo na povorku Shim Pyu. Shim Pyu je jedan od najvažnijih trenutaka u životu budista. Obitelj predaje sina u red Sangha, odnosno predaje ga u samostan u isposništvo, gdje postaje budistički redovnik pripravnik, shramaner. “Ne možeš postati muškarac, ako prije ne postaneš redovnik”, kaže burmanska narodna izreka ....

Osim monumentalnih građevina i ruševina, u Baganu ima i živih ljudi. Odlučimo i njima posvetiti pažnju iako ovdje turisti dolaze samo zbog ruševnih zdanja. Arheološko područje Bagan od 1996. godine je dio UNESCO-ve svjetske baštine. No, to nije išlo lako, trebalo je zadovoljiti stroge kriterije. Vlada je tada sve nastambe između hramova bagerima sravnila sa zemljom i ruševine prekrila pijeskom ....

Iz Bagana smo u pokrajinu Shan došli iznajmljenim kombijem. Tu se iz Kalawa pješice ide do jezera Inle. Kalaw je bivša britanska stanica, vidi se to prema mnogim građevinama u kolonijalnom stilu. Badnjak je, ali nema šarenih svjetlucavih ukrasa na koje smo navikli, u Burmi je ova noć kao i svaka druga, ulice su u potpunom mraku. Gruba nas vodi na posebno mjesto. Na nepali tea, tradicionalni nepalski čaj....

Jezero Inle je nakon Bagana druga najposjećenija turistička destinacija u Mijanmaru. Kao i u Baganu, plaća se ulaznica već kod ulaska u područje jezera. Nedavno je cijena podignuta s pet na deset dolara, ali može i deset eura, ovdje dolar i euro isto vrijede. Jezero je svjetski poznato po svojim jedinstvenim plutajućim vrtovima i ribarima koji veslaju jednom nogom. No, pokrajina Shan svjetski je poznata po još nečemu, po Zlatnom trokutu, zabranjenoj zoni gdje se živi od uzgoja opijumskog maka  ....

More smo ostavili za kraj. Mijanmarskih tisuću kilometara obale Bengalskog zaljeva gotovo su cijeli jedna beskrajna pješčana plaža. Idealno mjesto za trodnevni odmor i preslagivanje misli uzdrmanih burmanskim doživljajima. Tu ćemo ispratiti godinu, prema Grubinom planu, ležeći u sjeni palmi, promatrajući jastoge koji izlaze iz mora i sami uskaču u lonac .....

Po povratku s mora, u Yangonu nas čeka naša vodičkinja Tiri spremna za našu posljednju burmansku misiju, posjet sirotištu. Sve je više turista koji odmor ne provode samo u ležanju na plaži ili obilasku znamenitosti, već i u aktivnom volontiranju u misijama i sirotištima. Iz toga se u zadnjih desetak godina u zemljama jugoistočne Azije razvio takozvani ‘sirotišni’ turizam ....

Večeras napuštamo Mongoliju. Do polaska dan ćemo provesti u obilasku Svjetskog energetskog centra. Po nazivu reklo bi se da je to neka mega nuklearna centralu koja iz pustoši energijom opskrbljuje pola Azije. Ispostavilo se da je to mali samostan u kojem, po vjerovanju lokalnih budista, konvergira sva svjetska energija. Potkrepljuju to i mjerni instrumenti koji se tu čudno ponašaju. ....

Pofotkao i zapisao: Davor, 2013/2014.