Energetski centar Khamariin Khiid

Večeras napuštamo Mongoliju. Do polaska dan ćemo provesti u obilasku Svjetskog energetskog centra. Po nazivu reklo bi se da je to neka mega nuklearna centralu koja iz pustoši energijom opskrbljuje pola Azije. Ispostavilo se da je to mali samostan u kojem, po vjerovanju lokalnih budista, konvergira sva svjetska energija. Potkrepljuju to i mjerni instrumenti koji se tu čudno ponašaju. Doduše, prema tumačenju našeg rudarskog inženjera, to je zbog debelog sloja alkalnog granita i feroricherita. Samostan Khamariin Khiid sagradio je Danzanravjaa početkom devetnaestog stoljeća na temeljima razrušenog budističkog samostana. 1938. godine, za vrijeme vjerskih čistki, komunisti su ga ponovno do temelja razrušili, a 1990. godine, nakon pada komunizma, ponovno je izgrađen. Još jedan dokaz da je energija neuništiva.

U samostanu su dva mala hrama u kojima živi desetak svećenika. Kilometar sjevernije je Shambhala, široki prostor omeđen nizom bijelih stupa. Hangai objašnjava vjerovanje da ovdje tlo iz tijela izvlači negativnu energiju i puni ga pozitivnom energijom, iscjeljuje dušu i tijelo. Na ulazu su naslikane oči Bude. Između očiju je treće oko, energetsko. Oponašam Hangai. Stanemo u kameni krug ispred Budinih očiju i promatramo treće oko dok iz njega ne poteče energija. Tek tada se ulazi u Shambhalu. Na tlu se ističu dva pravilna velika kruga u kojima je pijesak tamnije boje. U jednom od njih na leđima leže dva naša šofera. Ne znam imaju li potrebu da se oslobode negativne energije ili im nedostaje pozitivne energije. Ja nemam problema s energijom, ali mi je mobitel prazan, razmišljam bi li pomoglo da legnem pored njih. Na južnom rubu, na malom brežuljku nalazi se veliki ovoo. Još jedno sveto mjesto. Tu se ispunjavaju želje. Hangai pokazuje ritual. Pored ovoo-a na maloj kamenoj stupi, zlatnim slovima ispisana je pjesma koju je napisao Danzanravjaa. Potrebno je otpjevati pjesmu gledajući u određenu točku na horizontu dok držite ruku na jednom od dva kamena lava koji čuvaju stupu. I da, naravno, cijelo vrijeme misliti na želju koju želimo da se ostvari. Ništa od moje želje, pomislim, pjesma je na mongolskom, napisana ćiriličnim pismom, a k tome još i ne znam pjevati. Ali ima i rezervna, turistička varijanta, veli nam Hangai, ali ne garantira uspjeh. Na poleđini stupe je pjesma prevedena na engleski. “Your perfect qualities” je Danzanravjaa namijenio svim ženama. Inače je Danzanravjaa u svoje doba, prije dvjesto godina, unio u budističke redove dosta zbrke jer je ženama dao ista prava kao muškarcima, dozvolio im da mole u hramovima zajedno s muškarcima i primao ih u svoje škole čime im je dao iste mogućnosti školovanja. Čitam, odnosno pjevušim “Your perfect qualities”, u sebi naravno, da ne prestrašim prisutne, buljim u horizont, držim se za izlizanog lava, ali imam problem s fokusiranjem želje. Na pamet mi dolazi pregršt želja i nikako da se odlučim za jednu. Više bi mi odgovarala zlatna ribica koja ostvaruje tri želje.

U međuvremenu Hangai završava svoj ritual s tri kruga oko ovoo-a. Plavim khadagom pridržava bočicu votke koju je za tu priliku donijela iz UB-a, u svakom krugu prolije čep votke na Tenggerovu gomilu, a na kraju se s podignutom otvorenom bocom okrene na sve četiri strane svijeta da u nju uđe energija. Ovu će energetsku bombu odnijeti svojima u Ulan Bator. Zanimljiva je ta simbioza budizma i šamanizma, ovdje sve izgleda tako normalno. Odrađujem svoja tri kruga, a na gomilu bacam bombone, zadnji je dan pa se rješavam zaliha namijenjenih dječici. Hrpa kamenja je visoka tri metra. Uokolo je podzidana kamenim suhozidom da se kamenje ne rasprostre po cijelom brežuljku. Koliko je tu želja na gomili? Kolike su se ostvarile? Otraga, iz kamenja izviruju dvije odbačene štake. Propaganda ili su tandem Tengger i Buda ostvarili nečiju želju da prohoda?

Sjeverno od samostana, u marsovskom krajobrazu, iskopane u crvenim stijenama nalaze se pećine u kojima su budistički svećenici jogom kalili tijelo i dušu. 108 dana samoće provedenih u 108 ponavljanja mantri za 108 zabluda uma. Obilazimo pećine. Neke su plitke nekoliko metara, druge su pak mali podzemni labirinti. Na podu su vidljivi tragovi samoće, vosak rastopljenih svijeća, ostaci malih zdjela za oskudnu hranu.

Na odlasku se provlačimo kroz Rupu rođenja. Ako dvoje prođe držeći se za ruke, na drugu stranu izlaze očišćeni svih grijeha, kao novorođena djeca. Neki prolaze dva puta. Dvaput je dvaput.

Zapisao: Davor