DŽINGIS-KAN

Na povratku u Ulan Bator zastajemo kod spomenika Džingis-kanu. Nakon pada komunizma i uvođenja demokracije 1991. godine, osim vraćanja budizmu i šamanizmu, u Mongoliji počinje jačati i kult Džingis-kana. Spomenik je monumentalan, kao i ponos Mongola na drevnog osvajača i oca nacije. Na deset metarskom postolju sa 36 stupova, koji simboliziraju 36 mongolskih kanova, uzdiže se 40 metarski kip Džingis-kana na konju. Kip je učinjen po uzoru na Kip slobode u New Yorku, približno su isti po veličini, ali za razliku od njega nema zelenu bakrenu patinu, već se na suncu sjaji 250 tona nehrđajućeg čelika. Kip je otvoren povodom osamstote godišnjice proglašenja Džingis-kana velikim kanom čitave Mongolije, a podignut je usred ničega, što u Mongoliji uopće nije problem, na pedesetak kilometara od Ulan Batora. Kroz rep i zadnje konjske noge liftom se uzdižemo do konjske stražnjice, odakle se raznim labirintima dolazi u konjsku utrobu gdje su dvorane s video projekcijama i izložbama. Uskim stepenicama izlazimo na konjska leđa s kojih se vanjskim stepenicama po konjskoj grivi dolazi konju između ušiju. Sa konjske glave puca krasan pogled u namrgođeno lice Džingis-kana i okolnu mongolsku stepu.

Ponos i opčinjenost Džingis-kanom je takva da ovdje neizbježno treba spomenuti neke činjenice, legende i špekulacije koje smo putem čuli o Džingis-kanu i njegovom Mongolskom carstvu.

Kult
Za vrijeme komunizma bilo je zabranjeno bilo kakvo veličanje njegova imena, to se smatralo nacionalizmom i separatizmom, Sovjeti su se toga toliko bojali, da su 1964. godine u Pravdi objavili upozorenje protiv veličanja ”krvožednog barbara Džingis-kana”. Zato Mongoli stoljetnu apstinenciju sada dobro nadoknađuju. Na svakom koraku nailazite na ustanove, agencije, restorane, barove, jela, pića, bendove i pjesme koje nose naziv Džingis. Sve novčanice imaju lik Džingis-kana, razlika je samo u boji i broju nula. Ne čudim se Mongolima koji mu se dive, ali bilo bi zanimljivo čuti što o njemu misle narodi koje je u svojim pohodima pokorio i zgazio.

Najveći vojskovođa
Nesumnjivo je on najveći vojskovođa svih vremena, Mongolsko carstvo bilo je duplo veće od Rimskog carstva i četiri puta veće od carstva Aleksandra velikog. Protezalo se od Japanskoga mora na istoku do Mađarske i nadomak Moskve na zapadu, a Japan nisu osvojili samo zato što im je tajfun Kamikaze, Božanski vjetar, potopio cijelu flotu.

Iz naših krajeva
U našim krajevima je invazija Mongola, koju vodi Batu kan, poznata kao najezda Tatara jer je većina mongolske vojske bila iz plamena Tatara. Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV je tada imao internih problema sa svojim plemstvom i susjedima i nitko mu nije želio pomoći. Neiskusni Bela je skupio 60.000 vojnika, ali je veliku bitku izgubio. Bježi u Moravsku, a Mongoli ga počinju ganjati kako bi ga ubili. Kad su poharali Moravsku i Peštu, Bela bježi u Zagreb, kad su poharali Zagreb, bježi u Split, pa u Trogir, kad su počeli opsjedati Trogir, bježi na dalmatinske otoke. Spasio se, odnosno spasili smo se, samo zato što je u Mongoliji umro kan Ogotaj, Džingisov sin, pa se Batu morao vratiti u Mongoliju zbog izbora novoga kana. Nakon što su poharali naše krajeve, u opustošenoj Hrvatskoj je zavladala glad i kuga, a Bela IV poučen ovim iskustvom promijenio je način vladanja, iz zahvalnosti što ga je štitio, dodijelio je Gradecu, današnjem Zagrebu, Zlatnu Bulu, kojom je Gradec dobio samoupravu.

Začetnik globalizacije
Povezivanjem svih krajeva carstva ”jam-om”, brzom konjičkom poštom u kojoj je bilo oko 300.000 konja, Džingis-kan je omogućio razmjenu informacija i kultura duž carstva, a intenzivnom izgradnjom puteva i održavanjem reda od Azije do Europe omogućio je nesmetan protok dobara, ljudi i znanja kakav nije bio poznat do tada, pa mu se danas pripisuje da je začetnik globalizacije.

Marko Polo
Na mongolskom dvoru, u Pekingu, za vrijeme Džingis-kanovog unuka Kublaj-kana, boravio je Marko Polo koji je Evropu upoznao s Mongolskim carstvom. Uvriježeno je mišljenje da je Marko Polo u Kini boravio na kineskom dvoru, što nije točno jer je tada Kina bila samo mali dio carstva, a upravo je Kublaj-kan preselio glavni grad iz Karakoruma u Peking. Kada se Marko Polo, nakon sedamnaest godina vratio u Evropu, objavio je knjigu ‘Milijun’ u kojoj je opisao Mongolsko carstvo. Smatra se da je knjiga, nakon Biblije i Kurana, treća najprevedenija i najčitanija knjiga u povijesti.

‘Ekolog’
Osim tvrdnje da je začetnik globalizacije, bizarnija i jezivija je špekulacija da je Džingis-kan najveći ekolog u povijesti. U tisućljećima zagrijavanja planete, on je, navodno, jedini uspio Zemlju malo ohladiti. Špekulacija se temelji na proračunu da je u svojim pohodima ubio 40-50 milijuna ljudi, pa su se, zbog smanjene potrebe za hranom, polja pretvorila šume, a te su šume očistile zrak od više stotina milijuna tona ugljikovodika, što je malčice ohladilo planet.

Grob
Kako dolikuje svakom velikom vladaru posebna je legenda oko njegovog groba. Legenda kaže da je, prema tradiciji njegova plemena, pokopan na nepoznatom mjestu, naravno s blagom. Da bi mjesto ostalo nepoznato pogrebna povorka je pobila svakog na koga je naišla. Potom su cijelo mjesto prekrili zemljom, utabali tisućama konja i posadili stabla da izraste šuma. Onda su pobili sve koji su sudjelovali u pokopu, pa su za svaki slučaj pobili i ove koji su pobili one prve. Oduvijek je bilo zabranjeno tražiti njegov grob, jer se to smatralo oskvrnućem koje će osloboditi zloduha i dovesti do kraja svijeta. Zabrana vrijedi i danas. Nadam se da će tako i ostati. Dovoljno nam je postojećih zloduha, ne treba nam još i on.