Varadero

Varadero ima aerodrom, golf teren, plantaže agruma i banana. Zemlja je crvena. More tirkizno. S jedne strane, mangrove šume dokle pogled seže. S druge strane, more dokle pogled seže. Taj turistički resort, izgrađen u dvadesetom stoljeću, smješten je na poluotoku dužine dvadeset i pet kilometara, širine jedan kilometar. Svaki kilometar jedan golemi hotel. Grade ih stranci tako da od Kube dobiju zemljište i infrastrukturu. Obavezni su zaposliti Kubance, njihovu zaradu isplatiti državi, a država radnicima isplaćuje kubanske male plaće. Pošto radnici nisu motivirani raditi za tako male plaće, stranci im isplaćuju dodatke. 51% zarade od poslovanja hotela pripada državi. Kubanci koji poslužuju u hotelima uglavnom imaju visoku naobrazbu i govore engleski. Ponos se ne prodaje, parola je koju često susrećemo u kubanskim gradovima. U Varaderu nema parola.

Hotel Memories, turistički mastodont, u kanadskoj je koncesiji. Za četiristo dolara ljetuju tjedan dana, all inclusive. Otvoreni, električni automobili prevoze goste i prtljagu unutar kompleksa hotela. Sobe su niže kategorije od deklarirane. Ustajao i težak miris ogromne hotelske sobe. Zidovi tirkizni i žuti. Vise dvije žestoke grafike koje ne smiješ gledati prije spavanja. Dobiješ plavu plastičnu narukvicu. Jedeš i piješ koliko želiš i gdje želiš. Kanađani nose velike termos bačvice i slažu ogromne količine hrane na velike tanjure. Glasaju se neartikuliranim zvukovima do zore. Kad svane dan, sve utihne, do ručka. Ispune tada blagovaonicu tisuće tijela različitih dimenzija i oblika. Žamor je toliki da se uopće ne može razgovarati. Na stropu se vrte ogromni ventilatori. Poslije ručka piju se kokteli, namače se u bazenima u kojima se isto toče kokteli, bas frekvencije pune prostor non stop. Svako mjesto ima svoje ljude, svoju buku i svoju glazbu. Ovo ne bih odabrala za odmor. Zanimljivo je za promatranje. Tu su uglavnom mladi. Jedna golema cura u tijesnoj haljini na crno bijele pruge. Jedna još veća, u kratkoj bijeloj haljini s ogromnim dekolteom. Dvije vitke djevojke u dugačkim haljinama sa šlepom. Japanka s dugačkim umjetnim trepavicama. Dečki prekriveni tetovažama. Jedan s ogromnim trbuhom koji prekriva tetovaža. Piju koktele intenzivno zelenih, ljubičastih i narančastih tonova. Napijaju se do besvijesti. Mladi policajci šeću uokolo. Diskretno i mirno. Kad je pijani Rus opalio barmena bocom, barmen ga je mirno opalio palicom za bejzbol, obrisao krv i nastavio dalje točiti koktele. Kad su ostali Rusi okružili barmena, policajci su odradili svoj posao.

Na pješčanoj bijeloj plaži bijele plastične ležaljke. More 26°C. Topli valovi. Ne bi morali ni izlazit da nije počela padati kiša. I vjetar. I užasna vlaga, ljepljiva neka vlaga. Gromoglasna kiša daždi s neba. Pijanci bauljaju po poplavljenim stazama. Njihovi prizemni urlici čudno se kombiniraju s nebeskom grmljavinom. Ne znam u koji bi krug pakla smjestila taj zvuk. Tko zna što gdje spada, pomislim kad ugledam istetoviranog mladića u invalidskim kolicima. Glasno se smije. Tako je to na Karibima. Prži sunce, a onda odjedanput puhne vjetar, padne kiša i eto orkana. Ovaj put je samo kiša s grmljavinom.

Arhiva fotografija – Varadero