Camaguey

Camaguey je područje krava i kubanskih kauboja. Zovu je prijestolnica govedine. Krava ima i svoj spomenik. U nadnaravnoj je veličini i ima datum rođenja i smrti. Možda je to ta krava koja je davala sto devet i pol litara mlijeka dnevno. Križali su tu kravu na Fidelov poticaj, kaže Aleks.

Imaju sto četrdeset i pet crkava. Nedjeljom su krcate. Nema prostitucije. Ovdje žive najkonzervativnije žene na Kubi, kaže Aleks. Ne daju se nakon pića ili kina. Dugo se tu čeka, nije kao u ostatku Kube, nastavlja Aleks. Ovdje se ne žene pet puta do šezdesete.

Pada kiša. Pješačkom ulicom dolazimo do kolonijalnoga hotela. Ima najstariji lift na Kubi. Svako malo stane, pa zvoni alarm. Gledam s balkona šetnicu. Domaći se ne razlikuju od turista. Opušteni su. Uglavnom su bijeli. Najavili su sinkronizirano plivanje u bazenu hotela, a bio je to ples u vodi. Za vrijeme večere mladi dečki sviraju jazz. Šteta što tu spavamo samo jednu noć. Izvrsno sviraju. Bolje od onih najavljivanih, najboljih na Kubi.

Na Plaza de los Trabajadores crkva La Merced iz 1848. U kubanskim crkvama na križu su često ruže. Bijele i ljubičaste. Simboliziraju radost Uskrsnuća. Manje su fokusirani na žrtvu. Osmorica nose srebrno postolje teško tristo kila za procesiju s kipom Isusa Krista. Postolje je izrađeno od blaga jedne obitelji u kojoj su se stalno događale pogibije. Zaključili su da su te pogibije posljedice nepoštenog poslovanja i svo svoje bogatstvo uložili u srebrno postolje.

Ulice su uske i razgranate. Imali su i kupališta, pa su se gradom često širile epidemije. U katakombama ispod crkve bila je karantena. Odavde je i prvi kubanski svetac. Padre Olayo. Pomagao je ljudima. Svoj samostan pretvorio je u bolnicu.

Na Plaza del Carmen kiparica Marta Jiménez izradila je različite skulpture u svakodnevnim pozama. Radila ih je na licu mjesta. Tko je bio spreman sjediti dvadeset dana po dvadeset sati dobio bi svoj spomenik.

Na trg se nastavlja ulica s jednostavnim praznim kućama. Izgleda kao scenografija za film. Čak i dijete i pas izgledaju nestvarno. Kuće su obojane u žestoko plavim i zelenim nijansama, pa izgledaju kao da se uvlače u sebe i ostavljaju ulicu još praznijom. Poneka žuta kuća vrati tu scenografiju u stvarnost. Jedan tiho svira gitaru, ujednačenim ritmom. Biciklist se proveze tom prazninom kao na slikama Vasilija Jordana. Te slike uvijek su mi izgledale nestvarno, kao kulise. Sad ova stvarnost izgleda nestvarno. Čak su i djeca mirna. Premirna.

Na tržnici tek vidiš pravo siromaštvo. Kubanci se vole lijepo oblačiti, pa se to ne vidi na ulicama. Radije kupuju odjeću, nego hranu. Još su i uredni i znaju odjeću lijepo uskladiti, pa izgledaju kao da žive u obilju. Tržnica je skoro prazna. Najviše ima luka. Jedan prodaje dva svinjska papka.

Arhiva fotografija – Camaguey