Loading...

Bastia, vrata Korzike

Ako na Korziku doputujete brodom, bilo sa zapada iz Livorna, sa sjevera iz Đenove i Savone ili pak s istoka iz Nice, pristati ćete u Bastiji. Bastia je glavna trajektna luka i nakon Ajaccia, drugi najveći grad na Korzici. Ima tri luke – najstarija je u malom prirodnom zaljevu oko kojeg je grad nastao. Sada je tu mandrač za lokalne barke, prigodnog naziva “Portu Vechju”, Stara luka. Sjevernije, tik izvan stare jezgre je trajektno pristanište zaštićeno dugim lukobranom, a nešto sjevernije je marina za turistička jahte.

Korzika, Bastia

Korzika, Bastia

Nakon noćne vožnje trajektom iz Savone, u rano jutro uplovili smo u luku. Ovdje većinu trajekata čine ”Žuti brodovi”, nazvani po karakterističnoj žutoj boji kompanije Corsica & Sardinia Ferries. Kad se gradila luka, očito se nije računalo na ovakve megatrajekte. Neki su dugi i po 200 metara i imaju pet paluba za automobile. Brod jedva manevrira u uskom prostoru unutar lukobrana. Srećom nismo u punoj sezoni pa su u luci samo tri trajekta. U sezoni se, gradić stisnut između mora i gorja, doslovno guši u tisućama automobila koje trajekti dovezu. Nešto pomaže novoizgrađeni tunel koji automobile vodi ispod Stare luke i Citadele.

Od trajektne luke do starog dijela grada u dužini 300 metra proteže se trg Place Saint-Nicolas. Kafići uz rub trga pune se već od ranih jutarnjih sati, a u okolnim uličicama same su trgovine i za stanovnike ovo je srce grada. Nasred trga, okružen palmama ponosno stoji Napoleon Bonaparte. Gol do pojasa, okrunjen lovorovim vijencem, u tunici koja mu spada s ramena, više naliči na rimskog imperatora. Kip je visok osam metara, ali zbog veličine trga, ne doima se tako. Kip je za glavni trg u Livornu naručila Velika vojvotkinja Toskane Elisa Bonaparte Baciocchi, Napoleonova mlađa sestra. No, kada su ga završili bilo je prekasno; Napoleonovo carstvo je propalo i kip je zaboravljen završio u nekom podrumu. Dok ga jednog dana nije kupio grad Bastia i postavio na svoj glavni trg. Iako je Napoleon rođen na Korzici, Korzikanci ga ne vole, to ćemo shvatiti kasnije. No, ovo je ipak Francuska, svaki grad ima trg s najvećim francuskim sinom.

Korzika, Bastia, Place Saint-Nicolas, Napoleon

Na kraju trga, dvije telefonske govornice koje je pregazilo doba pretvorene su u besplatnu biblioteku. Na policama ima stotinjak knjiga. Doneseš knjigu koju si pročitao i zamijeniš. Ili samo ostaviš. Ili samo uzmeš. Besplatno je. Svega ima, od stripova i klasika do ljubića, uglavnom na francuskom, ali i na engleskom, koje ostavljaju turisti čekajući trajekte. Podijeliti s nekim nepoznatim nešto sasvim osobno učini mi se prekrasnim. Jesu li ovo simptomi civiliziranog društva?

S trga se ulazi u stari dio grada. Podijeljen je u dva dijela. Đenoveška Citadela na brdu iznad Portu Vechju je Terra Nova, a nekoliko četvrti oko Stare luke su Terra Vecchia. U turističkom smislu Bastija nije osobito lijepi grad. S pročelja kuća otpada žbuka. Nitko se posebno ne trudi ugoditi oku turista. No, uske kaotične ulice koje vrve autentičnim životom zrače neodoljivom privlačnošću. Na Place du Marché omame nas mirisi ovdašnjih delicija: lonzu, coppa, figatellu,… Između štandova mramorna djevojka mi šalje vodeni poljubac. Do nje najveća je crkva na Korzici, ona Sv. Ivana Krstitelja. Sagrađena je u 17. stoljeću. Zaštićeni je povijesni spomenik zbog izuzetno bogate barokne unutrašnjosti, posebno trobojne mramorne propovjedaonice isklesane u Đenovi. Uske ulice ne daju fotografirati pročelje sa zvonicima. Ni sunce ovdje nikada ne dopire.

Uskim stubištem se od crkve spuštamo do Portu Vechju. Staru luku izgradili su Đenovežani. U korzikanskoj burnoj povijesti Đenova je ostavila najdublji trag. Korziku su u 11. stoljeću Piza i Đenova oslobodili od Saracena. Tada ju je Piza koristila kao vojnu ispostavu za obranu od Saracena i afričkih gusara. U 13. stoljeću Đenova i Piza su međusobno zaratili i nakon pobjede Đenova je preuzela otok. No, u slijedećem stoljeću iscrpljena Đenova nije imala snage upravljati otokom pa ga je privremeno prepustila bogatim trgovcima, koji su u svojima redovima izabrali guvernera. Tada je, 1380. godine, oko vojne utvrde na stijeni iznad luke izgrađena Citadela, s prvom guvernerovom palačom. Sam grad je po vojnoj utvrdi bastigliji nazvan Bastia. Đenova je upravljala otokom više od pet stotina godina.

Do Citadele ili kako su je Đenovežani zvali – Terra Nove, dolazi se uskim ulicama koje vode izravno iz Stare luke. No, ljepše je uspeti se kroz park Jardin Romieu. Na kraju luke kod lukobrana, ulaz je u park koji se terasasto uzdiže sve do Guvernerove palače. Ulaz u park krasi dvostruko zaobljeno stubište iz 19. stoljeća, koji spaja Terra Novu s Terra Vechiom i smatra se najljepšim arhitektonskim dijelom Stare luke.

S terasa parka otvaraju se lijepi vidici na luku, grad i morsku pučinu. U daljini se na istoku vidi otok Elba i zapadna talijanska obala. I krovovi kuća su odavde prelijepi. Kameni su, identični krovovima sa škriljama, kao na starim kućama našeg priobalja. Kao i kod nas, ponegdje su još vidljivi ožiljci iz Drugog svjetskog rata. Važna luka usred Sredozemlja, pod opsadom Talijana i Nijemaca, osobito je stradala 4. listopada 1943. godine, kada su protjerali Nijemce. Zbog greške u komunikaciji američka je avijacija tog jutra teško bombardirala grad u vrijeme dok su ljudi na ulicama slavili oslobođenje. Bilo je skoro 500 žrtava i oštećeno je više od 700 kuća. Uništena željeznička pruga prema jugu Korzike dugo nije obnovljena, a brodske olupine ostale su u luci više od deset godina. Bastija se dugo oporavljala od američkog bombardiranja.

2017-10-24T00:04:21+00:00