Korzika, svijet za sebe 2017-10-22T11:03:18+00:00

KORZIKA

Svijet za sebe

“Give them bread, if it so please you.
But I will not have you supply them with ammunition.”

– Prosper Mérimée –

Zapadnoevropske zemlje kao destinacije za putovanja nisu na vrhu mojega zanimanja kao ranije. Njihov način života, standard i slobode bili su nam uzor. Još od studentskih dana hrlili smo onamo. Tada je stil života u svakoj od njih imao neku svoju autentičnost, no više nije tako. Štošta se promijenilo. Nestalo je te značajne posebnosti, a materijalno blagostanje i konzumerizam nisu više visoko na mojoj vrijednosnoj ljestvici. No u Evropi ima još mjesta koja su uspjela sačuvati svoju izvornost. Korzika mi se učinila jednim od njih.

Kad nekamo doputujem, tek shvatim koliko malo znam o tom prostoru i životu toga kraja. Tako je bilo i na Korzici. Ona je za mene bila samo francuski otok kao što je Sardinija talijanski ili naš Krk hrvatski. No, čim sam sišao s broda shvatio sam da je situacija ovdje složenija od one kakvom je Francuzi prikazuju. Prvo s čim sam se susreo su dvojezični putokazi i toponimi na francuskom i korzikanskom. Ništa posebno, i mi u Istri imamo dvojezične natpise. No čim se maknemo iz gradskog središta, francuski su nazivi išarani ili slova ispravljana u korzikanski jezik. Nerijetko su table propucane mecima. Zašto je tome tako saznat ćemo upoznajući povijest otoka i mjesta koja ćemo posjetiti. U času postaje jasno da tu stanuju buntovnici.

Prije svega, nekoliko važnih podataka o Korzici. Površina je oko 8600 kv. kilometara, otprilike kao tri Istre. Po veličini četvrti je otok Mediterana i najveći ne vulkanskog porijekla. Stanovnika ima oko 300 tisuća, što je razmjerno tri puta manja naseljenost od Francuske. Otok je izrazito planinski s najvišim vrhom od 2710 metara i više od stotinu vrhova viših od 2000 metra pa nije ni čudno što nosi nadimak ‘Planina u moru’, no i l’Ile de Beauté – Otok ljepote. Industrije gotovo nema, a osim nešto vinograda i maslina nema ni značajne poljoprivrede. Glavna privredna grana je turizam. No, bez obzira na ugodnu klimu, prekrasne plaže i planine s atraktivnim treking stazama, turizam je izrazito sezonski i koncentriran na dva ljetna mjeseca. Nisam u potpunosti shvatio od čega ljudi žive. Reklo bi se kao da su, po zapadnoeuropskim mjerilima zapeli negdje u prošlom stoljeću, kada su kućanstva bila samodostatna.

Administrativno, Korzika je jedina od osamnaest francuskih pokrajina koja ima političku autonomiju, collectivité territoriale. To nije bilo lako izboriti obzirom da Francuska još od Revolucije ne priznaje etničke manjine. Od tada se naime primjenjuje droit du sol, ‘zakon tla’, po kojem su svi koji žive na francuskom tlu, Francuzi. Po njemu su i puno snažnije i brojnije etničke grupe poput Katalonaca, Okcitijanaca, Baskija i keltskih Bretonaca, potpuno asimilirane. Razlog više za radoznalost i pozorno promatranje.

Korzika i Sardinija

PUTOPIS

Bastia, vrata Korzike

Ako na Korziku doputujete brodom, bilo sa zapada iz Livorna, sa sjevera iz Đenove i Savone ili pak s istoka iz Nice, pristati ćete u Bastiji. Bastia je glavna trajektna luka i nakon Ajaccia, drugi najveći grad na Korzici. Ima tri luke - najstarija je u malom prirodnom zaljevu oko kojeg je grad nastao. Sada je tu mandrač za lokalne barke, prigodnog naziva "Portu Vechju", Stara luka. Sjevernije, tik izvan stare jezgre je trajektno pristanište zaštićeno dugim lukobranom, a nešto sjevernije je marina za turistička jahte. [...]

Saint Florent

Između Bastije i Saint Florenta proteže se poluotok Cap Corse poput prsta kojim Korzika pokazuje prema Đenovi. Zračnom linijom nema ni deset kilometara, a cestom preko brda oko dvadeset i pet. Na Korzici je sve preko brda. Ceste su planinske, uske i zavojite, nerijetko i loše. Svaka vožnja traje duplo više od očekivanog. Na pola puta, na planinskom prijevoju zastajemo s pogledom na zaljev i zelene vinogradske padine. Ploča s nazivom prijevoja je dvojezična: Col de Teghime – Bocca di Teghime. Francuski naziv prošaran je crnim sprejem, a tabla propucana sačmaricom. Malo dalje isto [...]

Calvi

Od Saint Floranta do Calvia je šezdeset kilometara, po ovdašnjim cestama oko sat i pol vožnje. Prvi dio put prolazi kroz pustinju Agriates, koja nije prava pustinja, nego je tako zovu jer ovdje ništa ne raste i ništa se ne gradi. No, zato su plaže najljepše. Nepristupačne su, do njih se dolazi samo pješice ili brodom. Taj predio turisti trkači posebno vole. Ujutro iz Saint Florenta krenu vijugavim stazama kroz netaknutu prirodu do dogovorenog odredišta, za povratak ih pokupe džipom ili brodicom da bi se izbjeglo trčanje po užarenom suncu. Na Korzici uglavnom nema [...]

Corte, srce Korzike

Nakon desetak kilometara vožnje u unutrašnjost otoka okruženi smo šumama i velebnim planinama. Na vrhovima još ima tragova snijega. Kao da smo u Alpama. Idemo u Corte. Za upoznati duh Korzike treba se odmaknuti od turističkih destinacija na obali. Kažu da je Corte srce Korzike, iz više razloga. Prvo, zato što je geografski tako smješten, a drugo, u 18. stoljeću je ovdje proglašena Republika Korzika, kratko i jedino razdoblje otočke neovisnosti. Konačno, ovdje se nalazi jedino sveučilište na otoku, dobar razlog za naslov Srca Korzike. [...]

Les Calanques de Piana i Porto Ota

Napuštamo Calvi. Krećemo prema najvećoj prirodnoj atrakciji otoka, Les Calanques de Piana, stjenovitom području uz južnu obalu zaljeva Porto. No, na putu do mora valja najprije prijeći nebrojene planine. Omiljenom među bajkerima i omrznutom među vozačima autobusa, penjemo se dobro znanom planinskom cestom Scala di Santa Regina. Cesta vijuga kanjonima između planina, prateći bistre rijeke. Prekrasna netaknuta priroda ovdje je iznjedrila najpoznatije planinarske i treking staze. Ovuda prolazi i legendarna GR 20, jedna od najtežih europskih treking staza. Proteže od juga do sjevera otoka. Duga je više od 180 kilometara s, s ukupno 10 [...]

Ajaccio, grad nad kojim lebdi Napoleonov duh

Ajaccio sa svojih 60 tisuća stanovnika jedini je pravi gard na Korzici. Ne možete ga obići pješice u jednom popodnevu. Iako je postojao još za Starih Grka i Rimljana, potpuno je iščezao u Srednjem vijeku. Kada su Đenovežani krajem 15. stoljeća zavladali južnim dijelom otoka, sagradili su utvrdu i novi grad iz temelja. Naselili su ga s nekoliko stotina đenoveških kolona. Kroz niz godina grad je bio zabranjen za Korzikance. Iako su građani Ajaccia kasnije dozvolili naseljavanje Korzikancima, do dolaska Francuza su se smatrali građanima Republike Đenove. Isticali su različitost od drugih otočana koji [...]

Sartène – ”najkorzikanskiji grad na Korzici”

Iz Ajaccia idemo u Bonifacio, opet preko brda. Na to smo već navikli. Na pola puta prolazimo kroz Sartène. Gradić, za koji je u 19. stoljeću francuski romantičar Prosper Mérimée napisao da je "la plus corse des villes corses" , najkorzikanskiji grad na Korzici. Postavljen visoko na hridi, stari grad se dojima kao utvrda. Granitne zidine, visoke kuće, mali prozori, ulaz u grad po uskim strmim stubama, labirint terasastih ulica. Sve izgleda podređeno zaštiti od neočekivanih napada. I nakon dva stoljeća gradić zaslužuje naslov ''najkorzikanskiji''. Lokalna uprava zabranila je ovdje betonsku gradnju, neonske reklame, [...]

Bonifacio, grad nad ponorom

Bonifacio zovu biserom korzikanskog turizma. Naš zadnji grad i zadnji dan na Korzici. Odlučim ga provesti kako najviše volim: lutajući bez cilja, prepustiti se instinktu, upijati zadnje zvukove, okuse, mirise i vedute Korzike. Gradić ima samo tri tisuće stanovnika i vidi se da živi od turizma. Već prvi pogled na Haute Ville u đenoveškoj citadeli daje naslutiti zašto ga zovu biserom turizma. Na stijeni visokoj sedamdeset metara, s tri strane okružen morem, gornji grad se unutar zidina stoljećima uspješno odupirao osvajačima, ali je sad pokleknuo pred hordama turista. Osvajanje započinje iz luke gdje na [...]

Bastia, vrata Korzike

Ako na Korziku doputujete brodom, bilo sa zapada iz Livorna, sa sjevera iz Đenove i Savone ili pak s istoka iz Nice, pristati ćete u Bastiji. Bastia je glavna trajektna luka i nakon Ajaccia, drugi najveći grad na Korzici. Ima tri luke - najstarija je u malom prirodnom zaljevu oko kojeg je grad nastao. Sada je tu mandrač za lokalne barke, prigodnog naziva "Portu Vechju", Stara luka. Sjevernije, tik izvan stare jezgre je trajektno pristanište zaštićeno dugim lukobranom, a nešto sjevernije je marina za turistička jahte. [...]

Saint Florent

Između Bastije i Saint Florenta proteže se poluotok Cap Corse poput prsta kojim Korzika pokazuje prema Đenovi. Zračnom linijom nema ni deset kilometara, a cestom preko brda oko dvadeset i pet. Na Korzici je sve preko brda. Ceste su planinske, uske i zavojite, nerijetko i loše. Svaka vožnja traje duplo više od očekivanog. Na pola puta, na planinskom prijevoju zastajemo s pogledom na zaljev i zelene vinogradske padine. Ploča s nazivom prijevoja je dvojezična: Col de Teghime – Bocca di Teghime. Francuski naziv prošaran je crnim sprejem, a tabla propucana sačmaricom. Malo dalje isto [...]

Calvi

Od Saint Floranta do Calvia je šezdeset kilometara, po ovdašnjim cestama oko sat i pol vožnje. Prvi dio put prolazi kroz pustinju Agriates, koja nije prava pustinja, nego je tako zovu jer ovdje ništa ne raste i ništa se ne gradi. No, zato su plaže najljepše. Nepristupačne su, do njih se dolazi samo pješice ili brodom. Taj predio turisti trkači posebno vole. Ujutro iz Saint Florenta krenu vijugavim stazama kroz netaknutu prirodu do dogovorenog odredišta, za povratak ih pokupe džipom ili brodicom da bi se izbjeglo trčanje po užarenom suncu. Na Korzici uglavnom nema [...]

Corte, srce Korzike

Nakon desetak kilometara vožnje u unutrašnjost otoka okruženi smo šumama i velebnim planinama. Na vrhovima još ima tragova snijega. Kao da smo u Alpama. Idemo u Corte. Za upoznati duh Korzike treba se odmaknuti od turističkih destinacija na obali. Kažu da je Corte srce Korzike, iz više razloga. Prvo, zato što je geografski tako smješten, a drugo, u 18. stoljeću je ovdje proglašena Republika Korzika, kratko i jedino razdoblje otočke neovisnosti. Konačno, ovdje se nalazi jedino sveučilište na otoku, dobar razlog za naslov Srca Korzike. [...]

Les Calanques de Piana i Porto Ota

Napuštamo Calvi. Krećemo prema najvećoj prirodnoj atrakciji otoka, Les Calanques de Piana, stjenovitom području uz južnu obalu zaljeva Porto. No, na putu do mora valja najprije prijeći nebrojene planine. Omiljenom među bajkerima i omrznutom među vozačima autobusa, penjemo se dobro znanom planinskom cestom Scala di Santa Regina. Cesta vijuga kanjonima između planina, prateći bistre rijeke. Prekrasna netaknuta priroda ovdje je iznjedrila najpoznatije planinarske i treking staze. Ovuda prolazi i legendarna GR 20, jedna od najtežih europskih treking staza. Proteže od juga do sjevera otoka. Duga je više od 180 kilometara s, s ukupno 10 [...]

Ajaccio, grad nad kojim lebdi Napoleonov duh

Ajaccio sa svojih 60 tisuća stanovnika jedini je pravi gard na Korzici. Ne možete ga obići pješice u jednom popodnevu. Iako je postojao još za Starih Grka i Rimljana, potpuno je iščezao u Srednjem vijeku. Kada su Đenovežani krajem 15. stoljeća zavladali južnim dijelom otoka, sagradili su utvrdu i novi grad iz temelja. Naselili su ga s nekoliko stotina đenoveških kolona. Kroz niz godina grad je bio zabranjen za Korzikance. Iako su građani Ajaccia kasnije dozvolili naseljavanje Korzikancima, do dolaska Francuza su se smatrali građanima Republike Đenove. Isticali su različitost od drugih otočana koji [...]

Sartène – ”najkorzikanskiji grad na Korzici”

Iz Ajaccia idemo u Bonifacio, opet preko brda. Na to smo već navikli. Na pola puta prolazimo kroz Sartène. Gradić, za koji je u 19. stoljeću francuski romantičar Prosper Mérimée napisao da je "la plus corse des villes corses" , najkorzikanskiji grad na Korzici. Postavljen visoko na hridi, stari grad se dojima kao utvrda. Granitne zidine, visoke kuće, mali prozori, ulaz u grad po uskim strmim stubama, labirint terasastih ulica. Sve izgleda podređeno zaštiti od neočekivanih napada. I nakon dva stoljeća gradić zaslužuje naslov ''najkorzikanskiji''. Lokalna uprava zabranila je ovdje betonsku gradnju, neonske reklame, [...]

Bonifacio, grad nad ponorom

Bonifacio zovu biserom korzikanskog turizma. Naš zadnji grad i zadnji dan na Korzici. Odlučim ga provesti kako najviše volim: lutajući bez cilja, prepustiti se instinktu, upijati zadnje zvukove, okuse, mirise i vedute Korzike. Gradić ima samo tri tisuće stanovnika i vidi se da živi od turizma. Već prvi pogled na Haute Ville u đenoveškoj citadeli daje naslutiti zašto ga zovu biserom turizma. Na stijeni visokoj sedamdeset metara, s tri strane okružen morem, gornji grad se unutar zidina stoljećima uspješno odupirao osvajačima, ali je sad pokleknuo pred hordama turista. Osvajanje započinje iz luke gdje na [...]