Jezero Bogoria

AFRIKA – Putopis 6/22

Šesti dan. Nakon doručka, nastavljamo put. Kad u programu piše transfer, uvijek znači težak put. Cijelu noć je padala kiša. Ako sam i mislila da je vožnja po prašnjavim džombama naporna, sad to povlačim. Naporno je voziti po blatnim džombama. Iako naš Njofra ponavlja hakuna matata, ne uspijeva se izvući iz crvenog gliba. Donose granje. Donose kamenje. Upotrebljavaju dizalice. I ništa. Čekamo traktor. Fra Miro je ionako rekao da mu je žao što odlazimo. Družit ćemo se još pola dana u izvlačenju iz gliba. I to je Afrika. Nitko ne uređuje putove. Afrikancima ne smeta blato. Oni hodaju pješice po petnaest kilometara. Bosi. Ne obaziru se na blato. Naš glavni vodič, Lenard, padne u blato. Davor fotografira. Moj muž nije htio u Afriku, pa sad uživa u našoj kući uz more. Kupio je i novu ležaljku. Ima i radnu sobu, uzdiše Vulkanka. Nakon dvije noći spavanja u šesterokrevetnoj sobi, grune čežnja za domom koji se inače uzima zdravo za gotovo. Izvukli smo se. Idemo dalje. Davor fratru pruža ruku. Fratar Davoru kaže da se ovdje ljudi pozdravljaju zagrljajem. I srdačno ga zagrli. Moja cimerica izgleda st