Bišapur

Deveti dan na putu. Nedjelja je. Napuštamo Ahvaz. Ružno predgrađe. Trgovci su zaposjeli cijeli jedan trak ceste kokoškama u žičanim kavezima, kamionima s kravama i kozama. Jedan kupuje vreću kokošjih čaporaka. Električne žice režu nebo. Sredinom autoceste prate nas jumbo plakati s portretima mladih muškaraca s bradama. Mučenici u ratu s Irakom, koji ih je napao bez objave, 29. 9. 1980. Mnoštvo  mladih života. Prve dvije godine su ratovali u Iranu. Zatim šest godina u Iraku. Politika ubija. Na kraju su se vratili tamo gdje su i prije bili.

Uokolo brda suhe zemlje nestvarnih oblika. Kao  da smo ušli u film. Zemljane dine.

Četiristo kilometara do Bišapura.

Zaustavljamo se zbog trošnog toaleta od blok opeke sa zelenim metalnim vratima. Uz džamiju uvijek možeš pronaći toalet. Kockasta džamija sa zelenim vratima i dvije zelene kupole. Na derutnom zidu naslonjen motor. U džamiji dvije velike krpare s ogromnim bradatim glavama. Ispred jedne dvije male deve. Ispred druge bijeli konj. Otkud u džamiji slikarije? U kutu mala, zelena, željezna peć. U niši veliki betonski kvadar pokriven zelenom svilom i umjetnim cvijećem.

Atefe govori o ženidbi. Žena smije imati samo jednoga muža. Muškarac smije imati četiri žene. Svakoj mora sve jednako pripremiti. Četiri kuće, četiri automobila, četiri kutije nakita, četiri buketa cvijeća. Kad prosi djevojku, mora donijeti darove. Neki roditelji traže kuću, zemlju, veliko blago. Neki samo ruže. Majci i sestrama ženik daruje zlato i nakit. Na bračno putovanje dečki idu s dečkima. Iznajme kuću i lumpaju. Bez alkohola. Žene idu u salon za uljepšavanje. Svaki mjesec muž treba ženi dati novac za kućanske troškove i za njezine osobne potrebe. Djevojka je dužna kuću u koju se useli ispuniti namještajem. Žena se smije rastati zbog seksualnih problema, zbog muževog napuštanja doma duže od dvije godine, zbog zatvora ili ako s mužem ne može imati dijete. Nakon rastave djeca do sedme godine žive s majkom. Osim što ženi mora isplatiti miraz koji je obećao prije vjenčanja, otac ih je dužan uzdržavati. Ako nakon sedme godine ne želi uzeti djecu, mora plaćati do osamnaeste godine. Da bi mogao oženiti drugu ženu, mora dobiti dopuštenje prve, osim ako ona ne može imati djecu. Djeca žive s roditeljima do ženidbe. Majke sinove savjetuju da dobro upoznaju obitelj u koju se žene, jer su djevojke oblikovane u skladu sa  svojom obitelji. Atefe ne smije ostati sama u stanu, kad joj roditelji otputuju u posjetu sestri, mora otići na čuvanje bratu.

Škole su razdvojene. Tek na sveučilištu muškarci i žene smiju zajedno slušati predavanja. Samo je osnovna škola besplatna. Jedan semestar košta 450 eura.

Muškarci mogu u penziju nakon trideset godina rada.  Žene nakon dvadeset pet. Ako plate osiguranje mogu i ranije.

Među zemljanim dinama nestvarne ljepote pojavljuju se čelični tornjevi. Iz njih suklja plamen i crni dim. Ne znam u koji krug pakla bi se mogao smjestiti taj prizor. Ne traje dugo. Zamjenjuju ga žitna polja u pustinji koja se navodnjava.

Ispred nas golemi plavi kamion natovaren preko svoje mjere i zamotan u prugastu ružičastu tkaninu sa zakrpama. Slikovitih prizora ima na svakom koraku. Ne stigneš ni oči odmoriti.

Iranci proizvode sve što im treba. I uvijek prednost daju kupovini svojih proizvoda. U Iranu sade sve. Kontinentalne i tropske kulture.

Do Širaza ćemo se voziti desetak sati. Srećom smo promijenili autobus. Ovaj ima i klimu i amortizere.

Brda suhe zemlje imaju krunu od kamenja s neobičnim rupama. Vrhovi ovih brda liče na krijeste pijetlova. Vjetar je pravi umjetnik.

Bišapur. Kad su se tri arijska plemena spuštala iz Sibira, Parsi su se zaustavili u Bišapuru. Tu su se smjestili i Ahemenidi i Sasanidi. Uspostavili su prvu teokratsku državu u povijesti. Zoroastrizam je postao službena religija carstva. S jedne je strane rijeka, s druge planina. Jasno je zašto su se tu zaustavili. Lokacija nije lako osvojiva. Gradilo se uglavnom na vrhu brda. Rijeka Šapur štiti utvrdu. Grad je osnovao Šapur I u trećem stoljeću. Bio je drugi kralj Sasanida. Tlocrt unutarnjeg dvorišta je u obliku križa. Križ je bio sveti znak šesto godina prije Krista. U sredini je bila ogromna kupola sa četiri iwana uokolo. Poslije se tlocrt križa koristio za džamije, medrese i grobnice za vladare.

Bišapur su izgradili zarobljeni Rimljani koji su znali raditi s kamenom. Građevine su mogle biti goleme. Dugotrajniji je i brže se gradi kamenom. Kamenje nema veziva.

Oko hrama u kojemu se čuvala vječna vatra sačuvani su kanali za vodu. Vatra, zrak, voda i zemlja, temelji zoroastrijskoga vjerovanja i rimsko inženjersko umijeće stvorili su građevinu koja i u ruševnom stanju izgleda impozantno. U pozadini je predivno brdo, pa sve izgleda kao dobro mjesto za antičke tragedije. Mozaici iz ovih niša čuvaju se u Nacionalnom muzeju u Teheranu.

U okolnim stijenama ogromni kameni reljefi. Šapur na konju, Valerijan na koljenima. (naknadno su dodali  i rimskoga imperatora Gordijana III, koji leži mrtav pod nogama Šapurova konja). Tu je i Nika, božica pobjede. Na drugoj stijeni pobjeda nad Arapima. Arapi nemaju kovrčavu kosu. Obje prednje konjske noge u zraku, simbol su pobjede. Na trećem reljefu krunidba kralja Bahrama I. Anđeo mu predaje krug, simbol života. I anđeo ima kovrčavu kosu. Kraljevi su uvijek prikazivani s kovrčavom kosom. Sadašnji Iranci imaju ravnu tako gustu crnu kosu da izgleda kao da je perika. Na četvrtom je reljefu Bahram II s iranskim vojnicima koji mu donose plijen, gomilu rimskih zarobljenika. Na kraljevom konju visi buzdovan. Može se zamisliti sav taj ratnički život.

Na brdu preko rijeke vidi se Djevičanski dvorac.

Fotografiramo se s nomadima. Našminkana i lijepo obučena Bahtijarka ne stoji slučajno na izlazu s područja kamenih reljefa. Ravna, visoka, vitka, tamnoputa, s tetoviranim obrvama prema gore, i žarko crvenim usnama, suzdržanog izraza lica odradi sve fotografske kombinacije i na kraju zatraži Melitine tamne naočale sa crvenim okvirom. Ivona joj objasni da su dioptrijske, a ona zatraži kremu za lice. Želi imati bijelu put. Darujemo joj keramički broš i kremu za usne. Hoće li uspjeti zadržati svoje dostojanstveno držanje i u turističkoj najezdi?

Iranci su stidljivi. Nemoj me nutkati, nisam gladan, a jedva čeka da ga ponudiš treći put. To ima i svoje ime. Tarof se i na vjenčanju rabi. Kad mula pita mladenku da li se želi udati, ona šuti. Netko iz publike dovikne da je otišla zalijevati cvijeće. Kad drugi put pita, opet netko iz publike dovikne da je otišla po vodu. Tek treći put pristane. Ivona kaže da je pristala otprve, iako je inače stidljiva. Ako taksist kaže da ne treba platiti, to nikako ne znači da ne treba platiti. Tarof potječe od silnih osvajanja. S jedne strane, nikad nisu pokazivali osvajačima što im je važno, s druge strane ideja da se ponizi sebe, a uzvisi drugog, tipično je iranska.

Među Azijcima je  jako razvijena psihička dualnost. Može vas, ma kako izvana prema vama bio ljubazan i uljudan, istodobno u sebi mrziti i smišljati kako da vam nanese svakakvo zlo. Među njima se ono što je najbitnije drži u drugom planu. O tom planu se mora povesti razgovor kao slučajno.

Ne mogu zamisliti da nevinost na njihovim licima nije istinska.

Iranci se vole cjenkati, ali ako je ponuda ispod prave vrijednosti, naljute se i neće više trgovati.

2017-08-30T13:41:04+00:00